Tržišta ugljenika su „lažna rešenja“ jer bogati svet nastavlja da zagađuje

Tržišta ugljenika su „lažna rešenja“ jer bogati svet nastavlja da zagađuje

Nigerijski aktivista za zaštitu životne sredine izjavio je u sredu na prvom afričkom samitu o klimi da su tržišta ugljenika „lažna rešenja“, pružajući oštar podsetnik da ne podržavaju sve od 1,3 milijarde ljudi u Africi da bogatije zemlje koriste zelene površine kontinenta kako bi nadoknadile kontinuirano zagađenje kod kuće.

Samit je pokušao da preoblikuje afrički kontinent, koji ima ogromne količine čistih energetskih minerala i obnovljivih izvora energije, kao manje žrtve klimatskih promena koje pokreću najveće svetske ekonomije i više rešenja, sa .

Ali ulaganje u kontinent u zamenu za mogućnost da se zagađuje na drugim mestima naljutilo je neke u Africi koji više vole da vide Kinu, Sjedinjene Države, Indiju, Evropsku uniju i druge kako obuzdavaju svoje emisije gasova staklene bašte koji zagrevaju planetu.

„Odbacujemo iznuđena rešenja na našoj zemlji“, rekla je Prisila Ačakpa, osnivačica Programa za zaštitu životne sredine za žene sa sedištem u Nigeriji, učesnicima samita poslednjeg dana događaja. Ona je pozvala takozvani „Globalni sever“ da se „ukloni iz perspektive kolonijalne prošlosti“.

Samit je deo priprema Afrike za sledeću konferenciju Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, koja bi trebalo da se održi u Dubaiju u decembru.

Na samitu su uglavnom učestvovali lideri iz vlade, biznisa i civilnog društva, mnogi od njih su veterani drugih klimatskih skupova.

„Putovanje od događaja do događaja ne ostavlja nam puno vremena za konstruktivno razmišljanje“ da premostimo praznine koje još uvek dele zajednice u pogledu najboljih načina za smanjenje emisija, Simon Stiell, izvršni sekretar Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama , rekao.

Tržišta ugljenika, na kojima zagađivači efikasno nadoknađuju emisije ulaganjem u sadnju drveća ili inicijative za očuvanje, jeftinija su za kupovinu u Africi nego u mnogim drugim delovima sveta gde su šeme strože regulisane. Afričke nacije traže bolju cenu kako bi pomogle u postizanju sopstvenih ciljeva smanjenja emisija.

Na afričkom tržištu, kontinent zarađuje manje od 10 dolara po toni ugljenika. Drugi regioni mogu dobiti preko 100 dolara za isti iznos. U trgovini ugljenikom, jedan izdati kredit je jednak 1 toni ugljen-dioksida ili drugog ekvivalenta gasa staklene bašte uklonjenog iz atmosfere.

Dobrovoljno tržište ugljenika, koje je i dalje dominantno u Africi, opterećeno je problemima integriteta i transparentnosti. Grupe za zaštitu životne sredine su zabrinute da je to besplatna propusnica za nastavak zagađivanja.