Tehnologija video-poziva bi mogla da pomogne usamljenim papagajima

Tehnologija video-poziva bi mogla da pomogne usamljenim papagajima

Nova studija koja je pomogla papagajima kućnim ljubimcima da međusobno upućuju video pozive sugeriše da su ptice možda imale koristi od sklapanja novih pernatih prijatelja preko interneta.

Specijalisti za interakciju životinja i računara na univerzitetima u Škotskoj i Americi stoje iza istraživanja, koje će biti predstavljeno kao rad na ACM konferenciji o ljudskim faktorima u računarskim sistemima u Nemačkoj u ponedeljak, 24. aprila.

Nalazi su izvučeni iz više od 1.000 sati video posmatranja ponašanja 18 papagaja kućnih ljubimaca tokom tromesečne studije. Ptice su naučile kako da dozivaju jedna drugu uz podršku svojih ljudskih staratelja, koji su takođe pažljivo beležili iskustva svojih ljubimaca.

Tokom studije – prve takve vrste koja je životinjama ponudila način da kontaktiraju jedni s drugima kad god to žele – papagaji su se češće uključivali u društveno ponašanje poput dotjerivanja, pevanja i igre. Papagaji koji su uputili najviše poziva takođe su dobili više poziva, što sugeriše da je studija pomogla pticama da postanu društvenije. Njihovi staratelji, izvučeni od volontera u SAD, takođe su prijavili poboljšano povezivanje sa svojim ljubimcima.

Studiju je razvio transatlantski tim istraživača koji su već zasebno istražili potencijal tehnologije da obogati živote životinja u zoološkim vrtovima i kod kuće. To istraživanje je uključilo DogPhone, studiju koja je omogućila psu kućnog ljubimca da trese loptu kako bi video-pozivao svog vlasnika i JoiBranch, interaktivni uređaj koji omogućava životinjama iz zoološkog vrta da puštaju muziku u svom ograđenom prostoru. Takođe su razvili igre za interakciju na tabletima i uređaje za govornu tablu za papagaje.

Istraživači su sarađivali kako bi istražili da li papagaji kućni ljubimci – inteligentne, veoma društvene ptice – mogu naučiti da upućuju i primaju video pozive po sopstvenoj volji kako bi pomogli u ublažavanju kućne izolacije, i da li bi to odlučili da učine kada shvate proces.

U divljini, mnoge vrste papagaja žive u velikim jatima, ali u zatočeništvu obično se drže sami ili u malim grupama. Izolacija i dosada mogu prouzrokovati da ptice razviju psihološke probleme, koji se mogu manifestovati kao ljuljanje, preterano hodanje ili samopovređivanje poput čupanja perja.

Papagaji kućnih ljubimaca su takođe često pogođeni prenosivim bolestima, uključujući terminalnu bolest koja se zove ptičji ganglioneuritis koji pogađa više od 40% populacije u SAD. To može učiniti izazovnim za negovatelje papagaja da se bezbedno sastanu sa svojim pticama, uskraćujući mogućnosti da se smanji izolacija ptica.

Dr Iliena Hirskij-Douglas, sa Fakulteta računarskih nauka Univerziteta u Glazgovu, jedan je od autora rada. Ona je rekla: „Tehnologija video poziva pomogla je mnogim ljudima u ranim danima pandemije COVID-a gde je samoizolacija bila od vitalnog značaja za usporavanje širenja virusa.

„U Sjedinjenim Državama živi 20 miliona papagaja u domovima ljudi i želeli smo da istražimo da li bi i te ptice mogle imati koristi od video-poziva. Ako bismo im dali priliku da pozovu druge papagaje, da li bi to izabrali i da li bi iskustvo koristi papagajima i njihovim negovateljima?“

Da bi dizajnirali studiju, istraživači su se prvo konsultovali sa stručnjacima o izvodljivosti korišćenja ekrana za društveno povezivanje ptica. Zatim je usledila početna pilot studija sa četiri ptice koja je dala rezultate koji sugerišu da bi ideja mogla imati krila.

Nakon toga, tim je angažovao volontere od korisnika Parrot Kindergarten, onlajn edukativnog programa za papagaje i njihove vlasnike, za dublji istraživački projekat. Studija tima vodila je ptice kroz dve različite faze. Prvo, tokom dve nedelje i uz pomoć svojih staratelja, ptice su naučile da pozvone u zvono, a zatim da dodirnu fotografiju druge ptice na ekranu tablet uređaja kako bi pokrenule poziv toj ptici. Pozivi bi funkcionisali samo kada bi negovatelji bili u mogućnosti da pomognu na oba kraja.

Ti početni uvodni pozivi — kojih je bilo ukupno 212 — bili su strogo ograničeni na najviše pet minuta, a njihovi staratelji bi prekinuli poziv čim bi pažnja njihove ptice odlutala.

Dr Rebecca Kleinberger, docent na Northeastern univerzitetu i istraživački saradnik u MIT Media Lab, koautor je rada. Ona je dodala: „Od vitalnog je značaja za bilo koju studiju sa životinjama da uključi snažne etičke smernice u svaki aspekt istraživanja. Bili smo veoma pažljivi kada smo detaljno obučili staratelje ptica kako bismo osigurali da mogu da ponude odgovarajući nivo podrške kako bi osnažili svoje papagaja, ali i pomoći im da izbegnu bilo kakva negativna iskustva.Čim su ptice pokazivale znake rasejanosti ili nelagodnosti, pozivi su prekinuti.

„Kada je početno dvonedeljno upoznavanje bilo završeno i ptice su se upoznale sa osnovama procedure, papagaji su mogli da izaberu da pozovu druge ptice po sopstvenoj volji tako što će zazvoniti na zvono, a zatim izabrati pticu koju žele da pozovu. Ova dva- odabir koraka je takođe bio ključan za dokaz snažne potkrepe, osiguravajući da pozivi nisu bili nasumični, ili jednostavno zasnovani na tome da ptice vole zvono.“

Ova druga faza sesija „otvorenog poziva“ trajala je dva meseca, a negovatelji su nadgledali 147 namernih poziva između ptica, uz pomoć svojih staratelja.

Dr Dženifer Kunja, pridruženi istraživač na Univerzitetu Northeastern i suosnivač Parrot Kindergarten, Inc., pomogla je u regrutovanju i obuci negovatelja papagaja, a takođe je bila i koautor rada. Rekla je: „Videli smo neke zaista ohrabrujuće rezultate iz studije. Činilo se da su papagaji shvatili da se istinski druže sa drugim pticama na ekranu i njihovo ponašanje je često odražavalo ono što bismo očekivali od stvarnih interakcija između ovih vrsta ptica. Videli smo ptice po prvi put uče da se hrane, a jedan negovatelj je prijavio da je njihova ptica prvi put poletela nakon poziva.

„Svi učesnici studije su rekli da cene iskustvo i da bi želeli da nastave da koriste sistem sa svojim papagajima u budućnosti.“

Dr Hirskij-Douglas je dodao: „Internet za životinje je već tu—na tržištu postoje stotine proizvoda koji omogućavaju vlasnicima kućnih ljubimaca da komuniciraju sa svojim životinjama na daljinu preko mreže, ali njihov dizajn je prvenstveno fokusiran na ono što ljudi žele, a ne na ono što im potrebni kućni ljubimci.“

Međunarodni tim nastavlja da radi zajedno i njihov budući rad će se fokusirati na razvoj robusnih etičkih okvira koji se fokusiraju na fizičke, mentalne i emocionalne potrebe životinja i izbegavaju da budu usredsređeni na ljude. „Ovakve studije će nam pomoći da naučimo kako to izgleda i kako možemo da izgradimo bolje sisteme u godinama koje dolaze“, rekao je dr Hirskij-Daglas.

Rad tima pod naslovom „Ptice perjane video-jato zajedno: dizajn i evaluacija sistema video-poziva između papagaja i papagaja zasnovanog na agencijama za etičko obogaćivanje među vrstama“ objavljen je u Zborniku radova CHI konferencije o ljudskim faktorima 2023. u računarskim sistemima.