Studija naglašava skepticizam tražitelja posla prema veštačkoj inteligenciji pri zapošljavanju

Studija naglašava skepticizam tražitelja posla prema veštačkoj inteligenciji pri zapošljavanju

Talas tehnološke transformacije je preoblikovao pejzaž ljudskih resursa i zapošljavanja, sa pojavom veštačke inteligencije (AI) koja je obećavala efikasnost, tačnost i nepristrasno donošenje odluka.

Usred brzog usvajanja tehnologije veštačke inteligencije od strane odeljenja za ljudske resurse, zajednička studija koju su sproveli NUS Business School, Međunarodni institut za razvoj menadžmenta (IMD) i Politehnički univerzitet u Hong Kongu bavili su se važnim pitanjem: kako ljudi koji traže posao vide ulogu veštačke inteligencije u proces selekcije i zapošljavanja? Studija je objavljena u časopisu Journal of Business Ethics.

Vanredni profesor Jaianth Naraianan sa NUS Business School je rekao da je geneza ovog predmeta proizašla iz lične anegdote. „Moj bliski prijatelj koji se nije dobro osećao je ocenjen za ulogu pomoću softvera za video intervjue“, rekao je profesor Jaianth. Softver je pružio povratnu informaciju da sagovornik nije delovao entuzijastično tokom video intervjua.

Profesor Jaianth je izrazio da se takav ishod verovatno ne bi dogodio da je bio prisutan čovek koji intervjuiše. Ljudski procenjivač, obdaren pronicljivošću, mogao je da uoči znake bolesti i može da pita za dobrobit kandidata. „Ljudski anketar može čak zaključiti da ako je kandidat bolestan i još uvek ulaže tako hrabar napor, zaslužuju pozitivnu ocjenu“, dodao je on.

U studiji, koja je sprovedena od 2017. do 2018. godine, učestvovalo je preko 1.000 učesnika različitih nacionalnosti uglavnom u srednjim 30-im godinama. Učesnici su regrutovani sa Amazonove platforme za prikupljanje ljudi Mechanical Turk i bili su uključeni u četiri eksperimenta scenarija kako bi ispitali kako ljudi percipiraju upotrebu kompjuterskih algoritama u kontekstu regrutovanja.

Prva dva eksperimenta proučavala su kako upotreba algoritama utiče na percepciju pravičnosti među kandidatima za posao u procesu zapošljavanja, dok su preostala dva nastojala da razumeju razloge za niži rezultat pravednosti.

Prema nalazima, osobe koje traže posao su na upotrebu veštačke inteligencije u procesima regrutovanja gledale kao na nepouzdanu i smatraju da je algoritamsko donošenje odluka manje fer od metoda uz pomoć ljudi. Takođe su primetili veći stepen pravičnosti kada su ljudi uključeni u proces skrininga rezimea i odlučivanja o zapošljavanju, u poređenju sa potpuno algoritamskim pristupom. Ovo zapažanje ostaje dosledno čak i među kandidatima koji su doživeli uspešne rezultate u procesima regrutovanja vođenim algoritmom.

Disparitet u percipiranoj pravičnosti se uglavnom pripisuje ograničenjima AI u prepoznavanju jedinstvenih atributa kandidata. Za razliku od ljudi koji regrutuju, za koje je veća verovatnoća da pokupe kvalitativne nijanse koje izdvajaju svakog kandidata, AI sistemi mogu prevideti važne kvalitete i potencijalno izdvojiti dobre kandidate. Ovi nalazi osporavaju široko rasprostranjeno uverenje da algoritmi pružaju pravednije procene i eliminišu ljudske predrasude.

U balansiranju tehnologije veštačke inteligencije i ljudskog dodira u procesu regrutovanja, profesor Jaianth se zalaže za pristup saradnje, zamišljajući algoritme kao kopilote odluka zajedno sa ljudima koji regrutuju.

„Na primer, algoritmi mogu označiti da regrutator nije ušao u uži izbor dovoljno žena ili ljudi iz manjinske grupe. Algoritmi takođe mogu označiti jedinstvenost kandidata u poređenju sa drugim kandidatima“, rekao je profesor Jaianth.

Uzimajući u obzir putanju AI tehnologije, profesor Jaianth predviđa neposredan porast njene rasprostranjenosti i dostupnosti u prostoru za zapošljavanje. Međutim, on naglašava značaj ljudskog nadzora, sugerišući da, iako su algoritmi postavljeni da igraju suštinsku ulogu, suštinska odgovornost procene podobnosti ljudi za posao treba da ostane u ljudskoj nadležnosti.

„Zašto bismo prepustili važan aspekt organizacionog života algoritmu? Čovečanstvo treba da donese svesne i pažljive izbore o tome kako i zašto ćemo automatizovati. Ako jednostavno koristimo logiku da možemo da automatizujemo sve što će rezultirati uštedom, mi ćemo otkrićemo da ćemo automatizovati zadatke koji su inherentno prijatni za ljude“, rekao je on.