Studija istražuje šta motiviše ljude da gledaju snimke katastrofa i ekstremnih vremenskih prilika

Studija istražuje šta motiviše ljude da gledaju snimke katastrofa i ekstremnih vremenskih prilika

Ekstremni vremenski događaji, kao što su uragani i oluje, povećali su se i po učestalosti i po jačini poslednjih godina. Uz to je došlo i do povećanog interesovanja javnosti, što je rezultiralo često dramatičnim snimcima koji se emituju uživo na platformama kao što su IouTube, TikTok i Discord.

Sada je nova studija sprovedena na Univerzitetu u Plimoutu po prvi put analizirala šta bi moglo motivisati ljude da gledaju ove streamove – u nekim slučajevima i do 12 sati u isto vreme.

Istraživanje se usredsredilo na prenos tri događaja uživo – uragan Irma 2017., uragan Ijan 2022. i oluje Dadli, Junis i Frenklin 2022. godine.

Kroz detaljnu analizu komentara gledalaca, otkriveno je da su ljudi u pogođenim oblastima koristili strimove da bi razgovarali o zvaničnim vladinim savetima o riziku koje su dobili – na primer, o tome da li da se evakuišu.

Drugi su bili privučeni potocima jer su ranije imali vezu sa pogođenim regionom. Za ove ljude, gledanje snimaka uživo — što uključuje odvajanje vremena za deljenje poruka „nade“ da će uragan ili oluja proći bez razaranja — bio je način da se pokaže podrška mestima i ljudima na koje je događaj uticao.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Environmental Hazards, a sproveo ga je dr Sajmon Dikinson, predavač Geohazarda i rizika na Univerzitetskoj školi za geografiju, nauku o Zemlji i životnoj sredini.

Rekao je: „Kada se dese dramatične stvari — bilo da se to odnosi na ekstremne vremenske prilike ili događaje kao što su tornada ili erupcija vulkana — ljudi se okupljaju da gledaju. Možete pretpostaviti da je ovo samo oblik onlajn ‘gumenog vrata’ i da su ljudi prirodno privučeni spektakularnim prizorima, međutim, ova studija je pokazala da su vozači za gledanje ekstremnih vremenskih snimaka složeniji.

„Strimovi uživo pružaju priliku ljudima koji su u, blizu i daleko od događaja da komuniciraju u realnom vremenu. Snimak postaje marker koji ljudi koriste da bi čulno proveravali svoje razumevanje koliko je događaj značajan, kako opasnosti funkcionišu , i kao onlajn okupljalište za razmenu iskustava o sličnim događajima, to je fascinantan uvid u ljudsko ponašanje koje je ranije bilo neistraženo.

Istraživanje se fokusiralo na devet prenosa uživo uragana i oluja iz 2017. i 2022. godine, koji su emitovali ukupno 65 sati video snimaka koje je pogledalo više od 1,8 miliona ljudi.

Tokom tog vremena, preko 14.300 komentara je ostavilo 5.000 jedinstvenih naloga, što je odraz činjenice da snimci fokusirani na događaje od nacionalnog ili globalnog značaja stvaraju veći angažman publike od uobičajenog.

Mnogi strimovi su već postojeći kanali za veb kamere koji su prenamenjeni tokom uragana ili oluje, kao što su veb kamere koje su emitovale uslove na plaži ili u luci. U nekim slučajevima, pogođeni ljudi su emitovali snimke uživo sa svojih kućnih sigurnosnih kamera ili kamera za zvono na vratima.

Studija pokazuje da ljudi žele da saznaju više o nauci koja stoji iza onoga što se dešava, naglašavajući potrebu za daljim radom koji ispituje kako ljudi koriste nove tehnologije da bi shvatili rizik od opasnosti.

Dr Dikinson je dodao: „Iako naučnici postaju sve bolji u prenošenju rizika, ljudi će mnogo češće razgovarati o opasnostima u neformalnim i relativno neumerenim okruženjima. Trenuci ekstremnih vremenskih prilika su važni jer usmeravaju pažnju ljudi i izazivaju diskusiju o opasnostima, kako oni rade , i kako će oni sve više uticati na nas u budućnosti.“

„Nove digitalne prakse—kao što je striming uživo—za nas su stoga važne da ih razumemo jer one nisu samo prostori voajerizma katastrofe. Oni su prostori učenja, zajednice i emocionalne podrške u svetu koji može biti sve nestabilniji.“