Studija identifikuje ilegalni lov kao pretnju po kinesku divljinu i globalno javno zdravlje

Studija identifikuje ilegalni lov kao pretnju po kinesku divljinu i globalno javno zdravlje

Ilegalni lov i trgovina divljim životinjama u Kini postaju značajna pretnja po biodiverzitet i javno zdravlje, navodi se u novom radu tima istraživača koji uključuje dva naučnika sa Škole za javne i međunarodne poslove. To je prva sveobuhvatna procena ovog pitanja za Kinu.

Rad, „Procena ilegalnog lova na autohtone divlje životinje u Kini,“ pojavljuje se u časopisu Priroda. Njegovi koautori su Dan Liang, Ksingli Giam, Sifan Hu, Liang Ma i David S. Vilcove. Liang je saradnik istraživač u SPIA-inom Centru za politička istraživanja o energiji i životnoj sredini (C-PREE), a Vilcove je profesor ekologije, evolucione biologije i javnih poslova, i Institut za životnu sredinu High Meadovs, kao i izvršni direktor SPIA-e prodekan.

Istraživači su koristili kineske sudske dokumente koji su pratili osude za ilegalni lov u zemlji, a zatim su kreirali niz modela da predvide koliko je rasprostranjeniji obim ilegalnog lova izvan pojedinaca koji su uhvaćeni i procesuirani.

Sudski dokumenti otkrivaju ukupno 9.256 osuđujućih presuda za nezakonit lov na više od tri miliona pojedinačnih životinja od 2014. do 2020. godine. Te životinje su predstavljale više od 20% kineskih vrsta ptica, sisara, gmizavaca i vodozemaca i uključivale skoro četvrtinu ugrožene vrste u tim kategorijama.

„Bili smo veoma iznenađeni velikim brojem vrsta koje su ilegalno lovljene u periodu od samo šest godina“, kaže Liang.

„Ali naravno“, dodaje Vilcove, „samo delić stvarnog broja incidenata u lovu rezultira krivičnim gonjenjem i osudom, tako da to znači da ovi brojevi moraju biti vrh ledenog brega. I tako smo onda primenili različite statističke metode da pokažemo da je, u stvari, ledeni breg zaista veliki“.

Postoje ograničeni dokazi na terenu koji ukazuju na to koliko je metaforički ledeni breg veći, ali istraživači su citirali neke od svojih tekućih radova koji ukazuju da je optimistično misliti da se čak 1% svih incidenata ilegalnog lova otkrije i procesuira.

Međutim, istraživači su bili konzervativniji za ovaj rad: za ekstrapolacionu analizu, pretpostavili su da je 10% svih incidenata ilegalnog lova otkriveno i procesuirano, a zatim su procenili ukupan broj vrsta koje su verovatno bile lovljene. Oni su zaključili da je najmanje 28% kineskih autohtonih vrsta kopnenih kičmenjaka, uključujući 40% njenih ptica, možda uhvaćeno tokom ovog perioda.

Oni su dalje identifikovali još 781 vrstu, uključujući više od 90 ugroženih vrsta, koje su verovatno bile na meti lovaca tokom šest godina.

„Ilegalne aktivnosti su same po sebi veoma teške za proučavanje jer, po definiciji, ljudi o njima ne pričaju niti ih praktikuju na otvorenom“, kaže Vilkov. „To je prilično naučni izazov.“

List pokazuje da su incidenti sa ilegalnim lovom bili rasprostranjeni širom zemlje, iako je bila veća koncentracija u područjima bliže gradovima, što sugeriše da je ilegalni lov potencijalno rađen u komercijalne svrhe i mogućnosti preprodaje. „Ove vrste prostornih analiza mogu pružiti kritičan uvid u lokacije i staništa na kojima je ilegalni lov najintenzivniji, a mogu nam reći i nešto o motivaciji iza lova“, napominje Giam.

Pored toga, istraživači su otkrili da je samo 5% osuda činilo 90% pojedinačnih životinja koje su bile ilegalno ulovljene, što sugeriše da su velike komercijalne operacije krivolova odgovorne za veći deo gubitka divljih životinja.

List je jasan da ilegalni lov na divlje životinje predstavlja pretnju kineskom biodiverzitetu i stvara potencijalni rizik po javno zdravlje stanovnika Kine zbog mogućnosti prenošenja bolesti sa ulovljenih životinja na ljude. Istraživači takođe primećuju da se problem ne zaustavlja na granicama Kine.

„Ostatak sveta takođe treba da bude zabrinut“, kaže Vilkov. „Prvo, gubitak biodiverziteta u Kini je gubitak biodiverziteta za ceo svet. Drugo, nema razloga da se veruje da je Kina jedinstvena u pogledu ovog problema. U stvari, postoje dokazi o lovu koji smanjuje populaciju divljih životinja u mnogim delovima I treće, epidemije bolesti koje potiču od trgovine divljim životinjama imaju potencijal da pobegnu iz granica bilo koje zemlje.“

Liang veruje da bi pristup koji je istraživački tim zauzeo u ovoj studiji mogao da se koristi za istraživanje problema ilegalnog lova u drugim zemljama. Međutim, stvarni rezultati istraživanja u ovom radu su samostalni jer se odnose na problem u Kini i ne treba ih koristiti za karakterizaciju onoga što se dešava u drugim zemljama.

„Ilegalni lov očigledno predstavlja pretnju kineskoj divljini, ali takođe moramo da priznamo da Kina takođe čini mnogo stvari da bi se rešila toga“, kaže Liang. On citira kinesku vladu koja je nedavno izmenila Nacionalnu listu zaštićenih životinja Kine dodajući 517 vrsta, uključujući 31 ugroženu vrstu za koju je ova studija predviđala da će biti pod visokim rizikom da budu na meti lovaca.

Zemlja je takođe donela zabranu u ranim danima pandemije COVID-19 na konzumaciju „divljih vrsta“ i pokrenula je kampanje javnog informisanja koje podstiču smanjenje potražnje za proizvodima iz divljih životinja.

Istraživači kažu da se nadaju da će njihova studija izazvati dodatno interesovanje u Kini za problem ilegalnog lova i da će inspirisati druge naučnike da proučavaju ovo pitanje u drugim zemljama.