Stopa samoubistava među američkim adolescentima se udvostručila za 10 godina

Stopa samoubistava među američkim adolescentima se udvostručila za 10 godina

Samoubistva među najmlađim tinejdžerima u SAD su se godinama povećavala pre pandemije — sa stresom u školi, društvenim medijima i oružjem kao potencijalnim faktorima, prema novoj studiji. Istraživači su otkrili da je između 2008. i 2018. stopa samoubistava među 13 i 14 godina broj jednogodišnjaka širom zemlje se više nego udvostručio – sa otprilike dva smrtna slučaja na 100.000 tinejdžera 2008. godine, na pet na 100.000 deceniju kasnije.

Bio je to potpuni preokret pada koji je počeo kasnih 1990-ih.

I, u stvari, samoubistvo je sada vodeći uzrok smrti za 13- i 14-godišnjake u Sjedinjenim Državama, rekla je viši istraživač dr Sara Vud, profesor pedijatrije na Medicinskom koledžu Šmit Univerziteta Florida Atlantik.

Studija – objavljena nedavno u časopisu Annals of Pediatrics and Child Health – dolazi usred sve veće zabrinutosti za mentalno blagostanje američke dece. Godinama su studije beležile rastuću stopu depresije, anksioznosti i samoubilačkih misli i ponašanja. A najnovije vladine ankete među srednjoškolcima u SAD i dalje daju sumornu sliku.

„Po mom mišljenju, ova studija je još jedno zvono upozorenja“, rekao je Vud. „Stvari se ne popravljaju. Postaju gore.“

Mnogo je rečeno o efektima pandemije na mentalno zdravlje dece. I dok je to tačno, pandemija je dodala probleme koji već dugo postoje, rekao je Džozef Fajnglas, profesor istraživanja na Medicinskom fakultetu Univerziteta Nortvestern u Čikagu.

Feinglass, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da novo istraživanje naglašava tu mračnu činjenicu. Veće pitanje je, rekao je, šta se može učiniti povodom toga?

„Puno sam razmišljao o tome šta bi moglo da pokreće ovo“, rekao je Feinglas. U studiji iz 2022. godine, on i njegove kolege su otkrili da su u Ilinoisu posete dečjoj hitnoj pomoći zbog misli o samoubistvu porasle za 59% između 2016. i 2021. — sa oštrim skokom u 2019. godini, pre pandemije.

Feinglass je rekao da misli da je velika upotreba društvenih medija od strane dece deo priče, iako samo jedan faktor.

Vood se složio. To je delimično zbog vremena preokreta u stopama samoubistava mladih tinejdžera. Studija je otkrila da je pre 2008. ta stopa opadala—sa oko 2,3 smrtna slučaja na 100.000 u 1999. na 1,5 na 100.000 u 2007. Nakon toga je usledio nagli i neumoljivi porast—porastao je za 2,5 puta između 2018.

Prema Voodovom timu, obrazac sugeriše ulogu društvenih medija, jer su sajtovi poput Fejsbuka, Jutjuba i Tvitera pokrenuti između 2004. i 2006. To su kasnije usledile aplikacije kao što su Instagram i SnapChat, koje su postale veoma popularne među tinejdžerima.

Prethodne studije, rekao je Vud, povezale su veliku upotrebu društvenih medija sa povećanim rizicima od stresa i depresije kod dece.

Postoje različiti mogući razlozi, kažu oba istraživača. Društveni mediji možda pogoršavaju maltretiranje, uzrokujući da se deca stalno upoređuju sa drugima, izlažući ih svim vrstama negativnih poruka i privlačeći njihovu pažnju na ekran umesto na njihov stvarni život.

Ali gotovo sigurno ne postoji nijedan krivac.

Feinglass je ukazao na širi kontekst: „Mislim da se nešto veoma toksično dešava u američkom društvu.

On je napomenuo da je 2008. obeležila i ekonomski pad i stambenu krizu koja je posebno bila teška za mlade porodice sa decom. Kada su roditelji pod pritiskom, to osećaju i njihova deca.

Istovremeno, rekao je Feinglas, nacija je videla „brzo rastuće tenzije“ i otvoreno neprijateljstvo između liberala i konzervativaca, pogoršanje epidemije opioida, masovne pucnjave i druga kulturna pitanja koja deci mogu dati „osećaj da budućnost nije svetla“. “

A sveprisutni pametni telefon može izložiti decu lošoj strani života na način na koji to nisu bile prethodne generacije.

„Društveni mediji mogu pojačati ovu poruku da je svet užasno mesto“, rekao je Feinglas.

U međuvremenu, studija je otkrila i neke druge obrasce. Jedan se odnosio na geografiju, pri čemu su stope samoubistava bile veće u ruralnim područjima nego u velikim gradovima, posebno kada je reč o smrti od vatrenog oružja: 2,3 takva smrtna slučaja na 100.000 u ruralnim oblastima, naspram 1,6 na 100.000 u velikim gradovima.

Vud je rekla da to postavlja pitanja o pristupu oružju u ruralnim delovima zemlje – iako bi, dodala je, loše mentalno zdravlje i dalje bilo u srcu problema.

Istraživači su takođe otkrili da je stopa samoubistava mladih tinejdžera porasla tokom školske godine i opala tokom leta, što sugeriše da školski stres može biti faktor.

Feinglass je video isti obrazac u svojoj nedavnoj studiji. To bi moglo biti delimično povezano sa maltretiranjem, ali deca se ovih dana takođe suočavaju sa velikim akademskim pritiskom, primetio je. Oni čuju poruku da moraju da završe fakultet da bi imali dobar život – u meri u kojoj to nisu činile prethodne generacije.

Vud se složio da se deca danas suočavaju sa stresorima.

„Mislim da smo skloni da budemo ‘tip A’ društvo orijentisano na postignuća“, rekla je ona. „Ali takođe moramo dozvoliti deci da budu deca.

Iako studije daju mračnu sliku, Vud je takođe istakao da je samoubistvo tinejdžera relativno retko. Ona vidi ovakve nalaze kao način da se podigne svest i „mobiliše nas“.

Oba istraživača kažu da su škole glavno mesto za intervenciju. To bi, rekao je Feinglas, trebalo da uključuje ohrabrivanje dece da paze jedno na drugo i govore ako primete da je prijatelj „spretan“.

Za roditelje, Vud je naglasio važnost provoda vremena sa svojom decom i pokazivanja im da mogu da razgovaraju sa vama.

„Moramo im dati do znanja da smo tu za njih i da slušamo“, rekla je ona.