Stene sa Marsa udaraju o Zemlju, ali to nije najčudnije u vezi sa njima

Stene sa Marsa udaraju o Zemlju, ali to nije najčudnije u vezi sa njima

Ljudi tek treba da kroče na Mars, ali je vremenom Mars došao do ljudi. Komadi marsovskog kamena izbačeni iz njihovog matičnog sveta procesima kao što su nasilni udari prošli su kroz Sunčev sistem da bi završili na Zemlji.

Dok prikupljamo ove uzorke naše susedne planete, pojavio se čudan obrazac. Većina uzoraka izgleda da su stene koje su se nedavno formirale na crvenoj planeti; posebnost, s obzirom da je većina površine Marsa toliko stara.

Moguće je da su mere starosti u velikoj meri pogrešne. Različite tehnike datiranja dale su različite rezultate, što znači da naučnici nisu potpuno sigurni u procene kada su se ove stene formirale na Marsu.

Tim naučnika iz SAD i Velike Britanije je sada pronašao način da reši ovaj problem. I, na njihovo iznenađenje, mnoge od ovih stena su zaista prilično mlade – u stvari stare samo nekoliko stotina miliona godina. Ove informacije bi mogle da daju naznake o tome koliko je vremena trebalo meteoritima da stignu ovde, kao i o geološkim procesima na Marsu.

„Iz određenih hemijskih karakteristika znamo da su ovi meteoriti definitivno sa Marsa“, kaže vulkanolog Ben Koen sa Univerziteta u Glazgovu, koji je vodio istraživanje.

„Odneli su ih sa crvene planete ogromnim udarima, formirajući velike kratere. Ali na Marsu postoje desetine hiljada udarnih kratera, tako da ne znamo tačno odakle su meteoriti na planeti. Jedan od najbolji tragovi koje možete koristiti da odredite njihov izvorni krater je starost uzoraka.“

Na Zemlji je pronađeno oko 360 uzoraka meteorita za koje je utvrđeno da potiču sa Marsa. Nekih 302 od njih u vreme pisanja ovog teksta – dakle, većina njih – su klasifikovani kao šergotit, vrsta marsovske stene bogate metalima iskovane u vrelini vulkanske aktivnosti.

Na osnovu toga koliko je površina Marsa gusta kratera, naučnici su procenili da je ta površina prilično stara. Da je površina mlađa, osvežena vulkanskom aktivnošću, mnogi krateri bi bili izbrisani vulkanskim tokovima. Dakle, sve stene koje se izbace sa površine Marsa takođe treba da budu stare.

Ne samo da su tehnike zabavljanja na šergotitu ovde na Zemlji komplikovane zbog njihovog sastava, već ono malo što smo uspeli da izvučemo iz njih sugeriše da su mnogi stari manje od 200 miliona godina. Ovo je dovelo do onoga što je poznato kao paradoks doba šergotita, i to je decenijama mučilo naučnike.

Objašnjenja za ovu iznenađujuće mladu mogućnost kretala su se od jedne tačke porekla za sve mlađe šergotite, do ideje da je udar mogao zagrejati i smrskati stenu do tog stepena da se njena starost na neki način resetovala. Ali ove teorije nisu bile u skladu sa dokazima – samim stenama.

Metoda koja se koristi za određivanje starosti šergotita je poznata kao argon-argon datiranje, koja se zasniva na raspadu radioaktivnog kalijuma u ​​argon. Pošto ova brzina raspada proizvodi poznati odnos izotopa argona, naučnici mogu da pogledaju taj odnos kako bi utvrdili koliko dugo se radioaktivni raspad odvija i tako datiraju uzorak stene.

Problem je u tome što ovde na Zemlji lako možemo uzeti u obzir različite izvore argona koji bi mogli da uđu u uzorak. Za šergotit, koji je započeo na sasvim drugoj planeti i proveo bog zna koliko dugo u svemiru, ovo je komplikovanije. Postoji pet potencijalnih izvora argona za šergotit, u poređenju sa samo tri za zemaljske stene.

Da bi to kompenzovali, Koen i njegove kolege razvili su metod za ispravljanje kontaminacije argonom sa Zemlje i svemira. „Kada smo to uradili, doba argona i argona pokazalo se kao mlado i savršeno se poklapa sa drugim metodama, kao što je uranijum-olovo,“ objašnjava on.

Datirali su sedam uzoraka šergotita, vraćajući se starosti između 161 miliona i 540 miliona godina. Istraživači kažu da bi razlog tome moglo biti često bombardovanje Marsa koje je razbilo stariju površinu, otkrivajući mlađu stenu ispod, koja je nadopunjena vulkanskom aktivnošću. Na kraju, postaje verovatnije da je ta mlađa stena iskopana i izbačena.

Vulkanska aktivnost Marsa možda je i danas u toku, a Mars je pod stalnim bombardovanjem. Naučnici su procenili da oko 200 udara svake godine stvara kratere prečnika više od 4 metra. Tako da verovatno nije iznenađujuće što se mlađe stene povremeno bacaju ka Zemlji, na zaobilazni način kao što je solarni sistem.