Razumevanje mentalnog zdravlja izbeglica

Razumevanje mentalnog zdravlja izbeglica

Dana 23. maja 2022. godine, Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR) objavio je da je broj ljudi koji su bili primorani da napuste svoje domove zbog progona, sukoba, nasilja, kršenja ljudskih prava i ometajućih javnih događaja premašio 100 miliona za prvi put.

To implicira da je jedan od svakih 78 pojedinaca u svetu bio primoran da pobegne, što je značajan orijentir koji je bio nepredviđen pre samo 10 godina.

Zajednica Rohinja je, posebno, bila izložena značajnom raseljavanju i nasilju u Mjanmaru, što je dovelo do najveće izbegličke krize u jugoistočnoj Aziji. Od 31. avgusta 2022. godine, više od 943.000 Rohingia izbeglica boravi u kampovima u Bangladešu, dok su se drugi naselili u različitim delovima sveta.

Iskustvo raseljenja može izazvati značajnu traumu i stres za izbeglice, što dovodi do niza izazova mentalnog zdravlja. To može uključivati:

Međutim, pristup uslugama mentalnog zdravlja i resursima za izbeglice je često ograničen ili nepostojeći, što dovodi do značajnog jaza u podršci mentalnom zdravlju za ove populacije.

Istraživanja su pokazala da je prevalenca poremećaja mentalnog zdravlja među izbegličkom populacijom znatno iznad globalne prevalencije PTSP-a i depresije.

Metaanaliza 193 studije koju je sproveo UNHCR otkrila je da do 30% izbeglica doživljava depresiju i anksioznost, dok do 40% ima PTSP. Međutim, ove stope mogu biti manje prijavljene zbog izazova sa kojima se suočavaju u pristupu uslugama i resursima mentalnog zdravlja.

Pored toga, izbeglice se mogu suočiti sa drugim izazovima koji mogu dodatno uticati na njihovo mentalno zdravlje, kao što su jezičke barijere, kulturne razlike i diskriminacija. Ovo im može otežati pristup podršci i resursima koji su im potrebni za rešavanje problema mentalnog zdravlja.

Studija Monash Univerziteta u Maleziji, koju su vodili profesor Shamsul Hakue i njegov dr. studentica Sanjida Khan, ispitivala je uticaj direktne i indirektne traume na mentalno zdravlje i svakodnevno funkcionisanje Rohinja izbeglica koje žive u različitim uslovima preseljenja.

Studija je upoređivala iskustva Rohinja preseljenih u kampove u ruralnom Bangladešu i urbanim lokacijama u Maleziji.

Rezultati su pokazali da su Rohinje u Bangladešu doživele više traumatskih događaja i da su imali veći nivo PTSP-a, depresije, generalizovane anksioznosti i funkcionalnog oštećenja u poređenju sa onima u Maleziji.

Iako se dve kohorte nisu razlikovale u indirektnoj izloženosti traumatskim incidentima, malezijska kohorta je imala više direktne izloženosti traumatskim događajima od kohorte iz Bangladeša.

Značajno, studija je takođe otkrila da i direktna i indirektna trauma predviđaju PTSP, depresiju i funkcionalno oštećenje među Rohinjama u Bangladešu, pri čemu je direktna trauma jači prediktor. Međutim, samo indirektna trauma je predvidela PTSP među Rohinjama u Maleziji.

Studija naglašava važnost razumevanja različitih vrsta trauma i njihovog uticaja na mentalno zdravlje među izbegličkom populacijom.

Direktna trauma uključuje lično doživljavanje traumatskih događaja ili svedočenje traumatskih događaja koji se dešavaju drugima. Nasuprot tome, indirektna trauma se odnosi na učenje o traumatskim incidentima preko drugih. Kredit: Univerzitet Monaš

Nalazi sugerišu da i direktnu i indirektnu traumu treba uzeti u obzir u pružanju usluga mentalnog zdravlja i podrške izbeglicama.

Studija takođe naglašava potrebu za prilagođenom podrškom mentalnom zdravlju za izbegličku populaciju, uzimajući u obzir varijacije u izloženosti traumatskim epizodama.

„Od suštinskog je značaja prepoznati jedinstvena iskustva različitih izbegličkih zajednica i pružiti podršku koja je kulturološki i lingvistički odgovarajuća“, kaže profesor Hake.

Studija postavlja šira pitanja o dugoročnom uticaju raseljenja i traume na mentalno zdravlje izbeglica.

„Pandemija COVID-19 je dodala još jedan sloj stresa i neizvesnosti za izbeglice, pogoršavajući postojeće izazove mentalnog zdravlja“, kaže on.

„Dok nastavljamo da se bavimo potrebama mentalnog zdravlja izbeglica, ključno je razmotriti šire društvene, ekonomske i političke faktore koji doprinose raseljavanju i traumi.

Prema rečima profesora Hakea, pokazalo se da je nekoliko strategija delotvorno u promovisanju otpornosti i oporavka među izbeglicama koje se suočavaju sa problemima mentalnog zdravlja.

Jedna strategija je terapija fokusirana na traumu, koja uključuje adresiranje traumatskih događaja koji su doveli do raseljavanja pojedinca i pomaganje im da obrađuju svoja iskustva.

Ova terapija se može sprovoditi u individualnom ili grupnom okruženju, i pokazalo se da je efikasna u smanjenju simptoma PTSP-a i depresije.

Još jedna efikasna strategija je kognitivno-bihejvioralna terapija (CBT), koja pomaže pojedincima da promene negativne misaone obrasce i ponašanja koja mogu doprineti njihovim problemima mentalnog zdravlja. CBT je efikasan u lečenju anksioznosti i depresije među izbeglicama.

Pored terapije, druge strategije mogu promovisati otpornost i oporavak ove populacije. To uključuje izgradnju mreža socijalne podrške, negovanje osećaja zajednice i pripadnosti i promovisanje fizičkog zdravlja kroz vežbanje, ishranu i san.

Bavljenje kulturnim aktivnostima i održavanje kulturnih tradicija takođe može pomoći izbeglim ljudima da održe osećaj identiteta i povezanosti sa svojom kulturom.

Važno je napomenuti da ne postoji jedinstven pristup za promovisanje otpornosti i oporavka među pogođenim izbeglicama. Potrebe i iskustva svakog pojedinca su jedinstveni i neophodno je prilagoditi intervencije njihovim specifičnim okolnostima.

Pružanje kulturološki osetljivih i kontekstualno odgovarajućih usluga mentalnog zdravlja ključno je za promovisanje otpornosti i oporavka među onim izbeglicama koje se suočavaju sa izazovima mentalnog zdravlja.

Ovog Svetskog dana izbeglica, hajde da prepoznamo otpornost i snagu izbegličkih zajednica i radimo na stvaranju sveta u kome svako može da živi dostojanstveno i sa poštovanjem, bez obzira na poreklo ili okolnosti.

Naša je zajednička odgovornost da osiguramo da svi pojedinci, uključujući izbeglice, imaju pristup osnovnim ljudskim pravima, kao što su bezbednost, sklonište, zdravstvena zaštita, obrazovanje i mogućnost da ostvare svoje težnje.