Pomaganje mladima da klimatsku anksioznost pretvore u klimatsku akciju

Pomaganje mladima da klimatsku anksioznost pretvore u klimatsku akciju

Mladi ljudi danas žive sa egzistencijalnom pretnjom klimatskih promena. Oni su svedoci i doživljavaju rekordne toplotne talase, razorne oluje i porast mora. Štaviše, mladi posmatraju kako akcije vlada i industrije ne ispunjavaju ono što je potrebno za rešavanje klimatske krize, ostavljajući mnoge mlade ljude da se osećaju nemoćno i beznadežno u pogledu budućnosti.

„Mnogi mladi su frustrirani i zabrinuti što se odrasli ne ponašaju odgovorno; moraće da žive sa uticajem loših odluka koje se sada donose“, rekla je Erin Siton, viši predavač obrazovanja u Tuftsu, specijalizovana za školstvo. zasnovano na mentalnom zdravlju. „Njihova budućnost je u pitanju, a oni se osećaju kao da nemaju kontrolu.“

Klimatska anksioznost — sveobuhvatni izraz za osećanja anksioznosti, straha, tuge, besa, bespomoćnosti i krivice u vezi sa klimatskim promenama — je razumljiv odgovor na trenutno stanje i razmere krize. To doživljavaju ljudi svih uzrasta, ali je posebno rasprostranjeno među mladim odraslim osobama. Nerešena, klimatska anksioznost može biti paralizirajuća, iscrpljujuća i pogoršati postojeće probleme mentalnog zdravlja. Ali postoje načini da se pomogne mladim ljudima da upravljaju ovim osećanjima.

„To mora biti prioritet u našim školama i našim zajednicama“, rekao je Siton. „Kada podučavamo studente o klimi, možemo im dati ne samo bolje razumevanje problema, već i više angažovanja oko sopstvenog uticaja i akcija. Može biti smirujuće znati da postoje koraci koje možete preduzeti.“

„Kada se sa mladima bavimo klimom, moramo da potvrdimo loše. Realnost nije uvek sunčana i svetla“, rekla je En Vord, specijalista za obrazovanje i kontakt iz Kancelarije za održivost Taftsa.

Vord je proveo skoro dve godine proučavajući kako mladi klimatski aktivisti u Bostonu – posebno u Pokretu Sunrise, organizaciji koju predvode mladi i koja se zalaže za akciju protiv klimatskih promena – upravljaju emocijama u vezi sa klimatskim promenama. „Greška je što odrasli to ignorišu ili pokušavaju da kažu deci da očekujemo da se nadaju.

Često, anksioznost kod adolescenata može nastati zbog osećaja da je problem – možda je, na primer, predstojeći test – prevelik, i da oni nemaju veštine da ga reše.

U ovim slučajevima, podsećanje mladih ljudi da problem nije tako veliki kao što se čini – to je samo jedan test – i pomaganje im da razmisle o strategijama koje već znaju za rešavanje problema – koje su proučavali i pripremili – može pomoći da se olakša osećaj anksioznost. Ali klimatske promene nisu nešto čime se svaki pojedinac može sam pozabaviti.

„Nije kao da možemo reći mladima: „Klimatske promene nisu tako velike i imate veštine i strategije da njima upravljate.“ Ti normalni načini na koje pomažemo u upravljanju anksioznošću nisu dostupni jer, kao 16-godišnjak -stari, ti ne pišeš politiku“, rekao je Siton.

„Problem je zaista veliki, stvaran je i utiče na nas sada i u budućnosti.“

Klimatske promene su ozbiljan problem i negativna osećanja i emocije povezane sa njima su razumne i opravdane. Priznavanje ovoga i razgovor o tim osećanjima može pomoći mladim ljudima da se osećaju saslušano i podržano.

Bilo da se radi o grupama za zastupanje, ekološkim klubovima ili drugim organizacijama, povezivanje sa ljudima koji se osećaju na isti način može da napravi veliku razliku. Siton je ukazao na primer Climate Cafes — razgovore koje vode mladi o klimatskim promenama i srodnim pitanjima — kao jedan od načina da se upoznate i sarađujete sa drugim ljudima koji razmišljaju o ovim pitanjima i kako da pomognu.

„Mislim da je najveća stvar u vezi sa anksioznošću imati osećaj i ne znati gde da idemo sa njim“, rekao je Siton. „Možemo da pomognemo učenicima ili mladima da upravljaju ovim osećanjima tako što ćemo im dati osećaj glasa i posredstva – evo načina da se osetite da su čuli u vašoj školi ili zajednici, a evo i akcija koje možete da preduzmete.

Postoji mnogo mogućnosti za preduzimanje akcija na lokalnom nivou. Kampanje predvođene mladima dovele su do zabrane plastičnih kesa, društvenih bašta, stanica za punjenje električnih automobila, promena u načinu na koji se restorani bave otpadom i još mnogo toga. Pretvaranje klimatske anksioznosti u klimatsku akciju može pomoći mladim ljudima da osete da postoji nešto što mogu da urade da bi promenili situaciju.

Preduzimanje akcije sa drugim ljudima je ključno, rekao je Vord. To je nešto što je redovno slušala od mladih aktivista pokreta Sunrise.

„Raditi stvari sa drugim ljudima sa kojima su osećali da su povezani dalo im je nadu da oni to ne rade sami“, rekao je Vord. „Posedovanje te zajednice je deo onoga što olakšava taj prelaz sa akcije na osećaj nade.

Rješavanje izazova klimatskih promjena nije ni brzo ni lako. I dok je važno prepoznati i priznati teške delove, takođe je važno zamisliti kako bi pozitivna budućnost mogla izgledati i slaviti pobede na tom putu.

Pružanje konkretnih primera onoga što ljudi već rade—bilo da se radi o zalaganju za biciklističke staze, obnavljanju slanih močvara ili dizajniranju održivih modnih linija—može pomoći mladim ljudima da zamisle tu budućnost i svoju ulogu u njoj.

„Radi se o povezivanju sa strastima ljudi i pokazivanjem primera kako se to zapravo može desiti, ne samo u teoriji“, rekao je Vord. „Možemo pomoći mladim ljudima da vide šta bi mogla biti održivija budućnost i kako bi mogli da budu deo nje tako što ćemo im pokazati šta drugi ljudi rade da bi svet učinili boljim.

U Tuftsu, Vard je pomogao u stvaranju otpornih klimatskih lidera, kombinacije od tri programa koja imaju za cilj da pomognu studentima da razviju veštine za suočavanje sa klimatskim izazovima na načine koji očuvaju zdravlje sada iu njihovoj budućoj karijeri.

Program Održivo proleće pomaže studentima da nauče o načinima da se uključe i upoznaju kolege studente koji isto misle; Sustainable CORE (Negovanje našeg otpornog okruženja) stipendisti se fokusiraju na inkluzivnu izgradnju zajednice koja naglašava održivu akciju, jednakost i slavlje; i Solutions Fellovs rade u saradnji sa osobljem i fakultetom na rešavanju problema u vezi sa dekarbonizacijom, održivom hranom i drugim velikim institucionalnim izazovima.

„U svim tim programima, mi usredsređujemo zajednicu, akciju, radost i razmišljanje“, rekao je Vord. „Povratne informacije naših učenika su zaista pozitivne, posebno u vezi sa njihovim društvenim i emocionalnim blagostanjem. Oni susreću ljude koji se osećaju na isti način, uče da preduzmu akciju i osećaju više nade.“