Pogrešna vrsta vodovoda može povećati rizik od legionarske bolesti

Pogrešna vrsta vodovoda može povećati rizik od legionarske bolesti

Vodovodni sistemi cev u cevi na norveškom tržištu su testirani i odobreni preko SINTEF Sistema tehničkih odobrenja. Međutim, vodovod instaliran u vezi sa takozvanim kombi-ormarima nije odobren. Razlog za to je rizik od uspostavljanja bakterije legionele koja može izazvati ozbiljnu infekciju pluća, a koja svake godine odnese živote nepoznatog broja ljudi.

Bakterija Legionella se može uspostaviti u biofilmu koji se formira na unutrašnjoj strani vodovodnih cevi, gde se može razmnožavati ako su uslovi povoljni. Jednom kada se bakterija uspostavi u vodovodnom sistemu, može biti teško da je se reši.

„Često korišćena metoda je ispiranje vodovodnog sistema toplom vodom. Nažalost, nedavna istraživanja pokazuju da ovo ima malo efekta“, kaže Dag Fredrik Nedberg, koji je savetnik u SINTEF zajednici.

U sistemu cev u cevi obično se dešava da se prenos toplote odvija između tople i hladne vode u razvodnom ormanu. Da bismo istražili kako različiti sistemi ormana utiču na temperaturu stajaće hladne vode, uporedili smo rezultate terenskih merenja u različitim tipovima razvodnih ormana.

Najslabije performanse imaju kombinovani ormani sistemi u kojima se voda iz slavine i voda za podno grejanje ugrađuju uporedo u isti orman. Nije iznenađujuće što sistem podnog grejanja daje mnogo toplote. Ovo uzrokuje da temperatura u kabinetu poraste do čak 40°C, nudeći najbolji mogući temperaturni opseg za uspostavljanje bakterije Legionella.

Voda iz slavine se brzo zagreva do iste temperature, a ako voda ostane u sistemu nekoliko dana, to će obezbediti odlične uslove za razvoj bakterije. Drugi tipovi razvodnih ormana takođe mogu da obezbede povoljne uslove za rast bakterija, kao što su oni povezani na usponske cevi, koje se obično instaliraju u visokim zgradama.

U visokim zgradama voda retko ostaje da stoji u usponskim cevima, a postoji stalni dovod nove tople vode koja zagreva razvodni orman. Naša merenja su pokazala da ovaj tip kabineta pokazuje temperaturu više od 30°C tokom 24-časovnog perioda, pružajući idealne uslove za uspostavljanje i rast bakterije Legionella.

Prevencija rasta bakterija se stoga svodi na održavanje tačnih temperaturnih uslova u vodovodnim cevima. Hladna voda mora biti na niskim temperaturama, najbolje ispod 20°C. U praksi to izaziva komplikacije, jer će stajaća voda u vodovodnom sistemu uskoro dobiti istu temperaturu kao i okolina.

Prema SINTEF-u, hladnu vodu treba držati što je moguće hladnije i nikada ne dozvoliti da postane toplija od sobne temperature, bez obzira koliko dugo stoji u vodovodnom sistemu. Da bismo to postigli, moramo osigurati da se hladna voda ne zagreva drugim instalacijama u zgradi. Najbolji pristup je osigurati da sistemi potrebni za snabdevanje toplom vodom budu što je moguće više izolovani od instalacija hladne vode.

Razvodni ormani „Standard“, koji snabdevaju samo toplu i hladnu vodu iz česme, pokazali su se iznenađujuće dobro tokom istrage SINTEF-a. Čak i ako sistem tople vode ispušta malo toplote, temperatura u ormarićima je ostala samo nekoliko stepeni iznad sobne temperature.

„Ako želimo da u potpunosti izbegnemo prenos toplote u našim sistemima za vodu iz slavine, najbolji pristup je da sisteme tople i hladne vode ugradimo u odvojene ormare. Međutim, smatramo da standardni razvodni ormani koji primaju i toplu i hladnu vodu iz slavine predstavljaju prihvatljivo rešenje. “, kaže Nedberg.