U svojoj novoj knjizi, Opipati se: život na granicama jezika, docentkinja Tera Edvards iz Univerziteta u Čikagu istražuje fascinantnu evoluciju jezika unutar zajednice gluvoslepih. Edvards, koja je provela skoro dve decenije proučavajući ovu zajednicu u Vašingtonu, DC i Sijetlu, otkriva kako su gluvoslepe osobe razvile jedinstven jezik koji je duboko ukorenjen u taktilnom svetu, a ne u vizuelnom kao što je to slučaj u standardnim znakovnim jezicima.
Edvardsova je prvobitno planirala da proučava kako američki znakovni jezik evoluira, ali je njen rad odveo u istraživanje nastanka potpuno novog jezika. Ovaj jezik se razvija kao odgovor na izazove sa kojima se suočavaju gluvoslepe osobe, koje su rođene gluvi i postupno postaju slepe. Kada se vizuelni jezik, poput američkog znakovnog jezika, postane manje efikasan zbog gubitka vida, zajednica je pronašla način da komunicira koristeći dodir i fizičke senzacije.
Edvards opisuje kako su promene u interakcijama između gluvoslepih osoba i njihovih tumača doveli do radikalne jezičke transformacije. Prelazak sa vizuelnih na taktilne metode komunikacije omogućio je gluvoslepim osobama da koriste telo drugih ljudi kao „pozadinu“ za jezik, umesto da se oslanjaju na vizuelne ili zvučne indikatore. Ovo je dovelo do stvaranja novog sistema komunikacije koji se ne oslanja na vizuelne ili auditivne informacije.
Jedan od ključnih trenutaka u njenom istraživanju bio je primer kada su gluvoslepe osobe u Sijetlu odlučile da organizuju događaje bez prisustva vidljivih tumača. Ovaj potez je omogućio stvaranje jezika koji je u velikoj meri zasnovan na taktilnim povratnim informacijama. Na primer, umesto klasičnih gestova ili znakova, gluvoslepe osobe su koristile tapkanje i dodirivanje tela druge osobe kako bi preneli informacije i proverili razumevanje.
Edvardsova takođe objašnjava kako su ovi gluvoslepi pojedinci razvili novi sistem za označavanje i interpretaciju informacija koje se ne mogu videti ili čuti, već su usmerene na osećaj dodira. Ovaj proces, kako ona navodi, može delovati kao „magičan“, jer jezik se prirodno razvija u skladu sa fizičkim i društvenim uslovima.
Knjiga Opipati se pruža uvid u to kako se jezik može razvijati na temelju specifičnih životnih uslova i kako taktilna percepcija može oblikovati komunikaciju u zajednicama gde tradicionalni senzori nisu dostupni. Ova studija ne samo da doprinosi razumevanju lingvističkih fenomena, već i pruža dublje uvide u ljudsku sposobnost prilagođavanja i inovacije u suočavanju sa fizičkim izazovima.
