Direktni troškovi klimatskih politika nisu glavna prepreka javnoj podršci

Direktni troškovi klimatskih politika nisu glavna prepreka javnoj podršci

Usred naslova o šumskim požarima koji besne širom Evrope i Afrike i poplavama u Kini, vlada Ujedinjenog Kraljevstva donela je zbunjujući izbor da proširi eksploataciju fosilnih goriva.

Premijer Riši Sunak izjavio je da će više od 100 novih dozvola za bušenje nafte i gasa biti dodeljeno za Severno more 2023. godine, što je izazvalo široke kritike i nevericu stručnjaka za klimu, poslovnih lidera i nekih unutar njegove stranke. Najnovija objava prati druge naznake da vlada Ujedinjenog Kraljevstva preispituje svoje klimatske obaveze, podstaknute pobedom na izborima koja je delom izvojevana protivljenjem londonskoj zoni ultra niskih emisija (Ulez).

Veliki deo ovog nazadovanja se oslanja na sumnjivu logiku: da ekonomski troškovi zelenih politika i način na koji utiču na živote ljudi, čine ih štetnim za UK i da će uvek gubiti glasove. Kao istraživači koji proučavaju stavove javnosti prema ovakvim politikama, sasvim smo sigurni da ovi argumenti vlade ne drže vodu.

Prvo, neaktivnost u vezi sa klimatskim promenama košta više od akcije, kao što je utvrđeno pre skoro dve decenije u značajnom Stern pregledu. Ekonomski slučaj je od tada samo ojačao, sa ovogodišnjim pregledom Skidmore koji je jasno pokazao značajne mogućnosti za Veliku Britaniju u neto nultoj tranziciji, uključujući potencijalno otvaranje skoro pola miliona zelenih radnih mesta.

Drugo, oklevanje vlade da interveniše u živote ljudi klimatskim politikama ne odražava javno mnjenje. Zapravo postoji podrška širom Velike Britanije za net nulte politike — uključujući one koje bi uključivale promene u načinu života. Ono što je najvažnije, javnost želi i treba da vlada pokaže jasno i dosledno vođstvo u pogledu klimatskih promena.

Naučne procene, uključujući najnoviji izveštaj Međuvladinog panela za klimatske promene (IPCC) i analize statutarnih savetnika Ujedinjenog Kraljevstva za klimatsku politiku, Komiteta za klimatske promene, pokazuju da nove tehnologije same po sebi neće biti dovoljne da zemlja postigne svoje ciljeve u pogledu ugljenika. .

Većina mera za dostizanje neto nule zahteva od ljudi da unesu bar neke promene u svoje dnevne rutine, uključujući ograničavanje upotrebe automobila, jedu manje crvenog mesa i mlečnih proizvoda, kupovinu električnih vozila i toplotnih pumpi i smanjenje otpada. Isto tako, preduzeća će takođe morati da promene svoje ponašanje.

Iako javnost nije dobro razumela razmere neophodnih promena načina života, ljudi su voljni da odigraju svoju ulogu u tranziciji od nule. Ankete pokazuju da je zabrinutost javnosti zbog klimatskih promena ostala visoka tokom pandemije i krize troškova života. Većina ljudi širom sveta se slaže da su promene u našem ponašanju neophodne za borbu protiv klimatskih promena.

Naše istraživanje takođe pokazuje da je javnost u Velikoj Britaniji uglavnom sklona neto nuli, uključujući mere koje bi uključivale promene u načinu života. Sa kompanijom za istraživanje tržišta Ipsos, ispitali smo više od 5.000 ljudi širom Ujedinjenog Kraljevstva o njihovim stavovima prema nizu neto nula politika. Naši nalazi su ukazali na visok nivo javne podrške (iu 2021. i 2022.) za većinu njih, sa najjačom podrškom nametima koji često putuju, promenom cena proizvoda kako bi se odrazili uticaji na životnu sredinu, postepenim ukidanjem gasnih kotlova i subvencijama za električna vozila.

Istina je da podrška opada kada se od ljudi traži da razmotre troškove klimatskih politika. Na primer, dok 68% podržava opštu ideju da se često lete više naplaćuju za svaki dodatni let koji uzmu u godini, kada se navedu finansijski troškovi pojedinca, podrška pada na 32% (a protivljenje raste sa 16% na 33 %).

Ovo možda nije iznenađenje. Prethodno istraživanje je pokazalo da čak i pominjanje veoma skromnih troškova može smanjiti vjerovatnoću da će ljudi podržati politiku, uključujući klimatske mjere.

S druge strane, isticanje efikasnosti ili širih koristi klimatskih politika može povećati podršku za njih. Jedna studija sprovedena u 24 zemlje pokazala je da isticanje dodatnih prednosti, kao što su čistiji vazduh ili jača socijalna kohezija, povećava motivaciju osobe da preduzme akciju u vezi sa klimatskim promenama.

Još važnije za javno prihvatanje je koliko se politika smatra pravednom, što je otkriveno i u našim istraživanjima i u drugim studijama. Zaista, pravičnost je bila ključna tema u debati u Ulezu tokom vanrednih izbora u Uksbridžu, gde su neki smatrali da su vozači starijih vozila nepravedno kažnjeni i neadekvatno podržani, na primer kroz šeme ukidanja.

Činjenica da pravičnost može značiti različite stvari različitim ljudima naglašava potrebu da se vlada angažuje sa javnošću prilikom kreiranja klimatskih politika. Deliberativni procesi kao što su klimatske skupštine mogu pomoći u tome.

Postoje i drugi važni faktori. Radionice koje smo održali širom Ujedinjenog Kraljevstva pokazale su da javna podrška politikama neto nula ostaje visoka sve dok ljudi osećaju da još uvek imaju lični izbor, da su njihove slobode zaštićene i veruju onima koji sprovode politiku. Otkrili smo da se protive samo veoma restriktivnim politikama, kao što je obavezna dijeta bez mesa, zabranjeno letenje ili način života bez automobila.

Fluidnost javne podrške klimatskim akcijama naglašava važnost jasne vizije i doslednog vođstva vlade. Umesto da se prevrću na prvi nagoveštaj kontroverze, politički lideri bi trebalo da predstave viziju održive budućnosti na kojoj svi mogu da rade, uključujući stabilnu klimu, čistiji vazduh i zdravije stilove života. Izdavanje dozvola za nova bušenja nafte i gasa očigledno je u suprotnosti sa ovim.

Iako vlada Ujedinjenog Kraljevstva možda izbegava da promoviše klimatske promene u ponašanju jer ih izjednačava sa žrtvovanjem, u stvari, ljudi sa niskougljeničnim načinom života imaju tendenciju da budu srećniji od onih koji konzumiraju više. A u vreme ekonomskih poteškoća, vlada Ujedinjenog Kraljevstva mogla bi da usredsredi napore na mere koje istovremeno smanjuju račune za energiju i smanjuju emisije – na primer, kroz podršku kućnoj izolaciji.

Da bi politike promene ponašanja bile zgodne i pristupačne zahtevaju od vlada da intervenišu sa propisima i podsticajima. Jasno saopštena vizija da se javnost zadrži na njoj, i program javnog angažovanja koji stvara iskren dijalog na nivou celog društva o neto nuli i osećaju kolektivnog napora, od suštinskog je značaja za njihov uspeh.