Nova vrsta gljive, nalik na nešto iz noćne more, otkrivena je na tavanici napuštenog skladišta baruta u Severnoj Irskoj, gde je bila isprepletena s telom nesrećnog pauka domaćina. Primerak su prvi primetili snimatelji dokumentarne serije Winterwatch, nakon čega je poslat timu mikologa predvođenim Harijem Evansom iz Centra za poljoprivredu i biološke nauke. Uz dodatne uzorke prikupljene iz pećina širom Irske, naučnici su identifikovali novu vrstu gljive i nazvali je Gibellula attenboroughii u čast ser Dejvida Atenboroa.
Gljiva je pronađena unutar leševa dva srodna pećinska pauka – Metellina merianae i Meta menardi. Oba ova pauka su zasedni predatori koji obično ostaju sakriveni u blizini svojih mreža, ali su zaraženi primerci primećeni na izloženim mestima na tavanicama pećina. Ovakva promena ponašanja podseća na kontrolu koju gljive Ophiocordyceps imaju nad zaraženim mravima u brazilskim kišnim šumama, gde se sumnja da dopamin igra ključnu ulogu u manipulaciji domaćinom.
Naučnici pretpostavljaju da gljiva menja ponašanje paukova kako bi ih postavila na istaknute pozicije, čime se olakšava širenje spora putem vazdušnih struja u pećinskom ekosistemu. U skladištu baruta, gde nema vazdušnih struja, spore su formirale stubaste strukture i izgubile pigment zbog potpunog odsustva svetla, dok su u pećinama oblici kolonija bili raznovrsniji.
Genetske analize su pokazale da svi uzorci pripadaju istoj vrsti gljive, uprkos morfološkim razlikama u različitim staništima. U pećinskim sistemima, gde postoji difuzna svetlost i cirkulacija vazduha, spore se lakše odvajaju i raspršuju, smanjujući formiranje dugih lanaca spora.
Zanimljivo je da su naučnici pronašli i zaražene paukove u Velsu, gde Metellina merianae živi u stenovitim pukotinama i veštačkim strukturama u blizini jezera. Inficirani pauci su se premestili iz sigurnih zaklona na mahovinu i isturene površine, što ukazuje da gljiva može širiti svoju manipulaciju domaćinom i izvan pećinskih ekosistema.
Dodatno istraživanje arhivskih herbarijuma i naučne literature ukazuje da su slične gljive možda već ranije zabeležene, ali nisu bile pravilno klasifikovane. Ovo otkriće sugeriše da u Britanskim ostrvima postoji skrivena raznolikost roda Gibellula i da mnoge vrste tek treba da budu otkrivene.
Ova studija naglašava koliko su ekosistemi pećina još uvek neistraženi i koliko nepoznatih organizama može biti skriveno u njihovoj tami. Naučnici sada planiraju detaljnije proučavanje ove intrigantne interakcije između gljive i paukova kako bi razumeli mehanizme manipulacije i posledice po ekosistem.
