Korporativne investicije bi mogle da unaprede inovacije u oblasti klimatskih tehnologija

Korporativne investicije bi mogle da unaprede inovacije u oblasti klimatskih tehnologija

Korporativne investicije u novoosnovane kompanije koje se bave klimatskim tehnologijama su rastući, ali zanemareni aspekt energetskih inovacija. Prema novom izveštaju Morgana Edvardsa, profesora na La Folet školi javnih poslova na Univerzitetu Viskonsin-Medison, i njenog glavnog koautora na Univerzitetu Merilend, ove investicije treba potpunije razmotriti kao metode za unapređenje klime. tehnologije. Izveštaj je objavljen u Joule-u.

Početne kompanije imaju potencijal da brzo komercijalizuju inovacije, ali nemaju uvek resurse da takve poduhvate učine uspešnim. Korporacije, s druge strane, obično imaju resurse koji nedostaju početnicima, kao što su pristup globalnim tržištima i lancima snabdevanja, proizvodni pogoni i iskustvo u energetskom sistemu.

Iako su korporacije često strateški investitori motivisani profitom, one takođe mogu biti motivisane da prošire postojeće poslovne modele, steknu uvid u inovacije i ispune obaveze koje se odnose na životnu sredinu, društvo i upravljanje (ESG). Kada korporacije sa dobrim resursima ulažu u novoosnovane kompanije, one mogu imati ogroman uticaj na uspeh i rast novih preduzeća, oblikujući tako putanje klimatskih tehnologija.

„Biće nam potreban čitav niz novih tehnologija da bismo prešli na ekonomiju sa neto nultom ili neto negativnim emisijama. Mnoge inovacije su trenutno u razvoju, ali još nisu sazrele“, kaže Edvards, koji ima zajednički položaj u Centru Nelson Instituta za Održivost i globalno okruženje u UV–Madisonu. „Pronalaženje prave mešavine korporativnih, privatnih i javnih investicija biće od ključnog značaja za brzo plasiranje ovih tehnologija na tržište i podsticanje novih inovacija.

U 2021. godini, korporativne investicije u klimatsku tehnologiju iznosile su preko 11 milijardi dolara, koje su stigle u više od 460 novoosnovanih preduzeća, što predstavlja četvrtinu svih javnih i privatnih investicionih dolara. Ovaj broj je značajno porastao od početka Pariskog sporazuma 2016. godine, ali i dalje ostavlja znatan jaz za vlade da se umešaju i podstaknu ulaganja u klimatske tehnologije koje su u skladu sa dugoročnim klimatskim i društvenim ciljevima.

Kavita Surana, vodeći koautor sa Edvardsom i viši saradnik u Centru za globalnu održivost na Univerzitetu u Merilendu, kaže da ovaj jaz treba da bude veći naglasak u napredovanju kako bi se ostvario neophodan napredak u klimatskoj tehnologiji.

„Korporacije i izbori koje donose ulažući u novoosnovane kompanije u oblasti klimatskih tehnologija su posebno važni jer se fokusiraju na tehnologije bliže širokom usvajanju u poređenju sa javnim ili drugim privatnim investitorima. Međutim, njihova uloga u inovacijama u pogledu klimatskih promena je zanemarena. ovo je tačka u našim naporima da ublažimo efekte klimatskih promena“, kaže Surana, koja je takođe pridruženi član fakulteta Complekiti Science Hub u Beču.

Tim istraživača je istražio skup podataka od 6.996 novoosnovanih kompanija u oblasti klimatskih tehnologija iz Severne Amerike, Evrope i Izraela koje su osnovane između 2005. i 2021. Takođe su pogledali 9.749 investitora koji su učestvovali u 33.698 investicionih poslova.

Među nalazima ovog dokumenta, istraživački tim je primetio da su korporativni investitori najaktivniji u kasnijim fazama ulaganja kada su tehnologije bliže tržišnoj primeni.

Takođe su otkrili da su korporativne investicije u start-ap kompanije koje se bave klimatskim tehnologijama visoko koncentrisane, pri čemu nekoliko velikih korporacija kao što su Shell, Alphabet i Samsung igra veliku ulogu. Između 2016. i 2021. godine, svaka od ovih velikih kompanija investirala je u preko 25 novoosnovanih kompanija u oblasti klimatskih tehnologija. Nekoliko kompanija, uključujući Amazon, Ford i Alphabet, svaka je uložila preko milijardu dolara.

Investicije su takođe bile koncentrisane u određene tehnologije. Na primer, tehnologije gorivnih ćelija i vodonika su dobile mnogo veći procenat korporativnih investicija od drugih sektora kao što su pomorska i hidroelektrana, nuklearna i proizvodnja biomase. Ovi sektori takođe dobijaju malo finansiranja iz drugih privatnih izvora, što sugeriše da bi javne investicije mogle biti neophodne za popunjavanje praznine.

Edvards, Surana i njihov tim vide ovaj rad kao prvi korak u razumevanju odnosa između korporativnih investitora i novoosnovanih kompanija u oblasti klimatskih tehnologija i na kraju informišu o politici koja može da obezbedi korisne klimatske i društvene rezultate.