Iako se samozapošljavanje često promoviše kao put ka finansijskoj nezavisnosti, za mnoge žene u Velikoj Britaniji koje rade neformalno, realnost je daleko od priča o uspehu. Istraživanje pokazuje da se ove žene nalaze u sivoj zoni—ni potpuno nezaposlene, ni zvanično samozaposlene—što ih stavlja u stalnu borbu sa sistemom socijalne zaštite.
Neformalno samozapošljavanje za njih nije izbor, već nužnost, jer se moraju prilagoditi porodičnim obavezama i ograničenim mogućnostima zapošljavanja. Poslovi poput čišćenja, brige o deci ili šivenja donose neredovne prihode koji jedva pokrivaju osnovne potrebe, a strah od sankcija ili gubitka beneficija dodatno otežava njihovu situaciju.
Sistem socijalne zaštite često ih kažnjava umesto da ih podrži, dok strogi uslovi univerzalnog kredita još više otežavaju prelazak iz neformalnog u formalno samozapošljavanje. Stručnjaci predlažu poreske olakšice, poslovnu edukaciju i model „zarade bez kazne“ kao ključne korake ka boljoj integraciji ovih radnica u ekonomiju.
Dok vlada promoviše samozapošljavanje kao rešenje za siromaštvo, realnost pokazuje da bez sistemskih promena, mnoge žene ostaju u senci—poduzetne, ali nevidljive, pružajući vredne usluge, ali istovremeno stigmatizovane i nesigurne u svoju budućnost.
