Izveštaj: Istopolni brak nije naneo nikakvu štetu parovima različitog pola u Sjedinjenim Državama

Izveštaj: Istopolni brak nije naneo nikakvu štetu parovima različitog pola u Sjedinjenim Državama

Tokom 20 godina koliko su istopolni parovi mogli da se venčaju u SAD, nije bilo negativnih efekata na brak, razvod ili kohabitaciju među parovima različitog pola, prema novom izveštaju RAND-a i UCLA.

Pored toga, nekoliko značajnih efekata uočenih u novim analizama ovog pitanja sugerišu blago povećanje ukupne stope brakova i pružaju neke dokaze o poboljšanju stavova prema braku među mladim ljudima u državama nakon što su istopolni parovi dobili pravni status.

Istraživači su takođe pregledali skoro 100 studija koje su ispitivale posledice istopolnih brakova na višestruke mere formiranja porodice i blagostanja i pronašli konzistentne rezultate koji ukazuju na značajne koristi za istopolne parove i bez štete za zajednice različitih pola.

„Neki od onih koji su se protivili davanju bračnih prava istopolnim parovima predviđali su da će to potkopati instituciju braka, što će rezultirati manjim brojem parova koji se venčavaju, više parova koji se razvode i sveukupnim povlačenjem iz formiranja porodice“, rekao je koautor studije. Benjamin R. Karnei, profesor psihologije UCLA i pomoćni istraživač u RAND-u, neprofitnoj istraživačkoj organizaciji. Sve u svemu, strahovi protivnika istopolnih brakova jednostavno se nisu ostvarili.

Studija je otkrila da se nakon što su države legalizovali brak za istopolne parove, broj brakova u tim državama porastao po stopama većim od onoga što bi se moglo objasniti samo novim brakovima istopolnih parova.

„Ne nalazimo dokaze za povlačenje iz braka“, rekla je Melani A. Zaber, koautorka izveštaja i ekonomista RAND-a. „U stvari, postoje dokazi koji ukazuju na to da se proširenjem bračnih prava na veći broj parova povećalo interesovanje za brak. I taj nalaz nije ograničen samo na istopolne parove — ovo važi i za širu populaciju.“

Prve dozvole za brak koje je odobrila država za istopolne parove izdate su u maju 2004. u Masačusetsu nakon što je njegov vrhovni sud utvrdio da ustav države garantuje istopolnim parovima pravo na brak.

Tokom narednih 11 godina, istopolni brakovi su sankcionisani u nekoliko drugih država pre nego što je Vrhovni sud SAD u junu 2015. presudio da državne zabrane braka za istopolne parove krše savezni ustav, proširujući pravo na brak na istopolne parove. seksualni parovi širom zemlje. Istraživanja sada pokazuju da oko 70% Amerikanaca podržava istopolne brakove.

Istraživači sa RAND-a i UCLA-a pregledali su postojeće istraživanje koje je ispitivalo kako bilo koji oblik pravnog statusa, uključujući brak i građanske zajednice, utiče na dobrobit LGBT pojedinaca, njihove dece i šire javnosti.

U 96 studija koje je projekat pregledao, istraživači su otkrili da je proširenje braka i drugih oblika pravnog priznavanja na istopolne parove konstantno pozitivno za istopolne parove i LGBT pojedince, njihovu decu i opštu populaciju.

Za LGBT osobe i istopolne parove, istraživanje je otkrilo da se „bračna korist“ koja je dobro dokumentovana kod parova različitog pola proteže i na istopolne parove. Ovo uključuje manji psihološki stres u poređenju sa istopolnim parovima sa drugim oblicima pravnog statusa ili bez pravnog statusa.

Fizičko zdravlje LGBT osoba u državama koje su odobrile brak između istopolnih parova se takođe poboljšalo, što pokazuju viši nivoi pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem, kao i smanjenje stope seksualno prenosivih infekcija i problematične upotrebe supstanci.

Kada su države legalizovali brak za istopolne parove, istopolna domaćinstva u tim državama su iskusila stabilnije veze, veću zaradu i višu stopu posedovanja kuće.

Da bi se pozabavili ograničenjima u ranijim studijama, istraživači iz RAND-a i UCLA su ispitali više nacionalnih skupova podataka kako bi proučili kako su promene u pravnom statusu istopolnih brakova širom i unutar država uticale na trendove u formiranju porodice između 2000. i 2014. godine.

Ovo je uključivalo uzročno-posledične efekte promena politike na državnom nivou na stope brakova među parovima različitog pola, stope razvoda i stope kohabitacije.

Studija nije pronašla dokaze o povećanju kohabitacije nevenčanih parova različitog pola, kao i neke dokaze o statistički značajnom padu, u skladu sa povećanim interesovanjem za brak. Slično, istraživači nisu pronašli dosledne dokaze o povećanju razvoda kao posledica legalizacije braka za istopolne parove.

Istraživači su takođe analizirali informacije iz godišnje ankete među maturantima koja im postavlja niz pitanja o njihovim stavovima prema braku i formiranju porodice. Iako su promene u stavovima bile male, istraživači sugerišu da je izdavanje dozvola za brak istopolnim parovima imalo, ako ništa drugo, dovelo do malog pozitivnog uticaja na bračne stavove među maturantima.

„Jedine promene koje otkrivamo upućuju na obnovljeni značaj braka u široj javnosti“, rekao je Zaber. „Ne postoji empirijska osnova za zabrinutost da je dopuštanje istopolnim parovima da se venčaju negativno uticalo na parove i porodice različitog pola.“