Iskopavanje peska u vijetnamskoj delti Mekonga potapa domove

Iskopavanje peska u vijetnamskoj delti Mekonga potapa domove

Jednog letnjeg jutra, dom Le Thi Hong Maija srušio se u reku u vijetnamskoj delti Mekonga, gde erozija obale izazvana iskopavanjem peska i hidroelektranama preti stotinama hiljada ljudi.

Pesak — neophodan za proizvodnju betona — je drugi najeksploatisani prirodni resurs na svetu posle vode, a njegova upotreba se utrostručila u poslednje dve decenije, prema programu UN za zaštitu životne sredine.

Predviđa se da će za nešto više od decenije ostati bez peska u vijetnamskom regionu delte „zdela za pirinač“, gde se Mekong uliva u Južno kinesko more.

Ali gubici u koritu već razaraju živote i štete lokalnoj ekonomiji.

Mai je za AFP rekla da je „izgubila sve“, uključujući i mali restoran koji je povezan sa njenom kućom u predgrađu Kan To Sitija.

„Čuo sam prasak, izjurio sam i sve je nestalo“, priseća se 46-godišnjak, koji je spavao u blizini. „Ništa mi nije ostalo“.

Tokom protekle dve decenije, brane hidroelektrana uzvodno na Mekongu ograničile su dotok peska u deltu.

A iskopavanje peska za hranjenje građevinskog buma u ​​Vijetnamu takođe brzo iscrpljuje resurse, prema velikom izveštaju VVF-a objavljenom ranije ove godine.

Do 2040. godine količina sedimenta mogla bi da se smanji do 97 odsto, navodi se u studiji Komisije za reku Mekong iz 2018. godine, sa ozbiljnim posledicama po ljude koji žive i rade na obalama reke.

Sa manje peska, rečni tokovi postaju lakši i brži i udaraju u obale većom brzinom, ubrzavajući eroziju.

Između 2016. i avgusta ove godine, najmanje 750 kilometara (466 milja) obale reke i skoro 2.000 kuća u regionu delte Mekonga potonulo je u reke, pokazuju vladini podaci.

Duž Mekonga, kopači i čamci rade danonoćno, izvlačeći pesak iz korita reke.

Prema vijetnamskom ministarstvu saobraćaja, regionu Delta je potrebno 54 miliona kubnih metara peska za šest glavnih nacionalnih autoputeva pre 2025. godine.

Rečni sistem može da obezbedi manje od polovine, kažu u ministarstvu.

Važni projekti su već odloženi dok vlasti raspravljaju o alternativama, uključujući morski pesak ili uvoz iz susedne Kambodže.

U Kan Tou, krave sede pored bespilotnih bagera, a delovi puta koji će na kraju ići do provincije Ka Mau još uvek su pod vodom – čekaju pesak da ih pokrije.

„Nismo imali dovoljno peska od početka godine, tako da nemamo mnogo posla“, rekao je za AFP jedan radnik, koji je odbio da kaže svoje ime.

Vijetnam je zabranio izvoz peska u svim oblicima 2017.

Ali s obzirom na veliku domaću potražnju, količina iskopana i dalje premašuje ono što dolazi nizvodno, objasnio je stručnjak za Mekong Ngujen Huu Tien.

Prema trenutnoj stopi vađenja od 35-55 miliona kubnih metara godišnje, do 2035. više neće biti peska, prema studiji koju je vodio VVF.

„Ovo su poslednja zrnca peska koje jaružamo“, upozorio je Tien.

U provinciji Hau Giang, 60 kilometara od mesta gde je Mai izgubila dom, Diep Thi Lua se probudila usred noći i videla kako njen vrt nestaje u vodi.

„Svi smo skočili iz kreveta nakon što smo čuli veliku buku“, rekao je 49-godišnjak za AFP.

„Mogli smo da osetimo kako se zemlja trese. Bili smo tako, tako uplašeni.“

Ona je rekla da se reka tokom decenija proširila za desetine metara.

Od 2016. godine, vijetnamska vlada je potrošila preko 470 miliona dolara na 190 projekata za sprečavanje erozije u delti Mekonga, navode državni mediji.

Ali „mnoge od ovih skupih građevina su se srušile u reku“, rekao je Tien.

Jedan nasip od 4,7 miliona dolara izgrađen 2016. odneo je tri puta u periodu od 2020. do 2022. godine, preneli su državni mediji.

Polovina delte bi mogla da nestane do kraja veka, upozorio je Tein.

„Posle toga, delta će potpuno nestati i moraćemo da precrtamo našu kartu i prepišemo naše knjige geografije.

Oko 20.000 domaćinstava treba da bude raseljeno zbog rizika, prema Opštem odeljenju za prevenciju i kontrolu prirodnih katastrofa.

VVF navodi cifru mnogo veću, rekavši da bi pola miliona moglo izgubiti svoje domove.

Ali za preseljenje je potrebno mnogo novca, što naša vlada nikada neće imati, rekao je zvaničnik iz provincije Hau Giang koji nije želeo da bude imenovan.

Znamo da bi mogli da izgube živote, živeći u tim visokorizičnim područjima, ali nemamo rešenja“, rekao je on.

Stanovnike kao što su Mai i ​​Lua obuzima strah.

„Nisam dobro spavala od erozije. Nemamo gde drugo da idemo. Samo to moramo da prihvatimo“, rekla je Mai za AFP.