‘Ekocid’: kako su rat i klimatske promene često povezani

‘Ekocid’: kako su rat i klimatske promene često povezani

Veza između klimatskih promena i rata bila je aktuelna tema na COP28, naglašavajući koliko zemalja pati i od smrtonosnih sukoba i od ekoloških katastrofa.

Na pregovorima UN o klimi u Dubaiju, ratom razorenoj Gazi, Jemenu, Siriji i Ukrajini i dali su svoj glas, žaleći se na uticaj stalnih borbi na životnu sredinu.

„Ekocid“, glasio je slogan u ukrajinskom paviljonu, koji je bio prekriven posterima sa detaljima o uticaju ruske invazije na životnu sredinu.

Na displeju je prikazana preostala polovina kuće, jedna od mnogih pogođenih uništavanjem brane Kahovka u junu. Rusija i Ukrajina su razmenile krivicu za katastrofu.

Druga strana priče je kako klimatska destabilizacija i borba za resurse mogu gurnuti klimatski ugrožene zemlje u rat.

Sedamdeset odsto klimatski najranjivijih zemalja takođe je među politički i ekonomski najslabijim, navodi Svetska banka.

U Jemenu, isušenoj zemlji na južnom obodu Arapskog poluostrva, težak osmogodišnji građanski rat povećao je pritisak na smanjenje zaliha vode, rekao je jemenski ministar za vodu i životnu sredinu Tavfik Al-Sharjabi za AFP.

„Konflikti mnogo doprinose povećanju patnje građana svojim uticajem na resurse životne sredine uopšte i vodne resurse posebno“, rekao je on.

Predsednik Južnog Sudana Salva Kiir Majardit rekao je svetskim liderima koji su se okupili na početku COP28 da su mnogi njegovi ljudi raseljeni zbog borbe oko vode.

„Mir i bezbednost su očigledno pogođeni klimatskim promenama“, rekao je on u subotu, noseći svoj zaštitni znak crnog kaubojskog šešira.

U palestinskom paviljonu, prvom ikada na COP-u, na velikom ekranu je emitovana prezentacija o uticaju izraelske okupacije na životnu sredinu.

„Klimatska prava: na drugoj strani“, glasio je slogan na zidu, koji sugeriše da Izrael brani svoju klimu dok krši ekološka prava Palestinaca koji žive u Gazi i na Zapadnoj obali.

Hadel Ikhmais, stručnjak za klimu pri palestinskim vlastima, rekao je za AFP da su izraelsko bombardovanje u Gazi uništilo postrojenja za desalinizaciju, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i bunare za vodu.

„Planovi za borbu protiv klimatskih promena sačinjeni su na osnovu onoga što je bilo na terenu“, ali od početka rata između Izraela i Hamasa 7. oktobra „ništa više nije ostalo“, rekla je ona.

Robert Mardini, šef Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, rekao je da su svi projekti njegove organizacije u Gazi zaustavljeni.

„Pojas Gaze je mesto gde sve manje vodnih resursa, smanjen kvalitet vode i nepredvidivi vremenski događaji već predstavljaju izazov“, rekao je on za AFP.

„Neki mali projekti koje je MKCK podržavao proteklih godina zaista su pomogli zajednicama da se izbore sa posledicama klimatskih promena“, rekao je on, dodajući da su „nažalost, sada zaustavljeni“.

Gideon Behar, specijalni izaslanik Izraela za klimatske promene i održivost, rekao je na sporednom događaju da „treba praviti razliku između geopolitičkih i klimatskih pitanja“.

„Na mestu kao što je COP, trebalo bi da damo sve od sebe da se koncentrišemo na klimatsku krizu i da se bavimo geopolitičkim pitanjima u drugim arenama.

Posle skoro dve godine rata u Ukrajini, stručnjaci kažu da će ekološka šteta uticati na generacije koje dolaze.

Kao i katastrofa brane Kahovka, koja je izazvala ogromne, smrtonosne poplave, sukob je proizveo oko 150 miliona tona emisija CO 2, uglavnom iz goriva i požara, rekao je ove nedelje zamenik ukrajinskog ministra, pozivajući se na studiju Inicijative o GHG Računovodstvo rata.

Skoro 30 odsto šumskih zona Ukrajine i oko jedne petine njenih prirodnih parkova pogođeno je ratom, rekao je Ruslan Strilets, ministar zaštite životne sredine i prirodnih resursa.

COP28 je postao prvi na Konferenciji strana UN-a koja je održala tematski dan posvećen miru, povezujući rat i klimatske promene, i pozivajući na više sredstava za najteže zemlje.

Libija, Jemen i Sirija, sve teritorijalno osporene države zahvaćene ratom, uglavnom su isključene iz klimatskih finansija jer ne ispunjavaju uslove koje postavljaju donatori u multilateralnim institucijama.

Svi imaju slabe centralne vlade, a uz veliki rizik da novac pomoći završi u rukama militanata, mnogi donatori se drže podalje.