COVID nije promenio internu migraciju u Australiji onoliko koliko se tvrdi

COVID nije promenio internu migraciju u Australiji onoliko koliko se tvrdi

Na svom vrhuncu, pandemija COVID-19 poremetila je dobro utvrđene obrasce migracije unutar Australije. Izveštaji o regionalnoj renesansi sugerišu da su se stanovnici gradova masovno selili u regionalna područja. Vlade Tasmanije, Južne Australije i Severne teritorije takođe su želele da promovišu nove migracione tokove kako bi preokrenule dugotrajno smanjenje njihovog udela u nacionalnom stanovništvu.

Saveti Australijskog biroa za statistiku (ABS) da su brojevi internih migracija „neverovatno visoki“ dobili su manje pažnje. ABS je suspendovao objavljivanje ovih podataka zbog ove zabrinutosti. Njegovo najnovije izdanje podataka o stanovništvu koristi revidirani model za neto međudržavnu migraciju.

Ovi podaci ukazuju na novu normalnost, a ne na renesansu za Južnu Australiju, Severnu teritoriju i Tasmaniju.

Gubici unutrašnjih migracija za glavne gradove su takođe usporeni.

U stvarnosti, podaci predstavljaju drugačiju priču od popularnog narativa. Podaci ABS-a iz ere pandemije za 2020. pokazali su da je povećan rast u negradskim oblastima više posledica zadržavanja stanovnika nego privlačenja novih.

Ovo nije iznenađujuće. Veći deo Australije bio je u izolaciji, ograničavajući kretanje, a broj slučajeva je bio najveći u glavnim gradovima. Istorijski glavni razlozi za napuštanje regionalnih područja – obrazovanje i/ili poslovi – više nisu bili održive opcije.

U 2020. međudržavna migracija je opala za 29%. U 2021. na papiru je povećan za 45% u poređenju sa 2020.

Međutim, ABS je savetovao da je ovo veliko povećanje uglavnom zbog toga što su ljudi ažurirali svoje adrese sa Medicare-om tokom masovnih uvođenja vakcinacije. Efekat izobličenja ovih zakasnelih ažuriranja podstakao je ABS da obustavi objavljivanje regionalnih procena interne migracije.

Premalo i prekomjerno prebrojavanje identifikovano na popisu iz 2021. pokazuje koliko su daleko bile procjene stanovništva i migracije za neka područja. ABS je revidirao svoju metodologiju, zasnovanu na nalazima popisa i ažuriranim podacima Medicare-a.

Prošle nedelje, ABS je objavio detalje svojih novih pretpostavki za modeliranje međudržavnih migracija sa najnovijim podacima o stanovništvu za poslednji kvartal 2022. Prema ovom modelu, ukupna međudržavna migracija za 2022. opala je za 21% u poređenju sa 2021., na nivoe slične onima u 2016.

Što se tiče kretanja između glavnih gradova i regionalnih oblasti unutar država, imamo podatke za četiri kvartala od marta 2022. kada je ABS nastavio sa objavljivanjem. („Regionalne oblasti“ uključuju velike centre kao što su Gold Coast, Geelong i Nevcastle.) Broj koji se seli u veće glavne gradove se povećava, a broj koji odlaze opada. Čak i tako, više ljudi i dalje napušta glavne gradove nego što dolazi (isključujući dolaske u inostranstvo).

Revidirani podaci nam omogućavaju da procenimo migracione tokove između država i teritorija za poslednji kvartal 2022. godine, kao i unazad kroz vreme, uključujući pandemiju.

U 2020. godini na vrhuncu pandemije, Južna Australija je zabeležila neto dobit od međudržavnih migracija. Tadašnji premijer je preokret odliva mozgova iz države pripisao njenom „učinku u suzbijanju COVID-a, ubrzanju industrijske transformacije i snažnom rastu radnih mesta“.

Pažljiviji pogled na podatke pokazuje da je uzlazni trend počeo mnogo pre pandemije. Neto gubitak zbog međudržavne migracije smanjen je sa -7.693 u 2017. na -2.885 u 2019.

Pandemija je ubrzala ovaj trend. Na početku pandemije, neto dobitak od 2.348 ljudi u SA bio je vođen zadržavanjem ljudi. Dolasci su pali za 21,7%, ali je pad odlazaka veći za 35,4%. U 2021. godini, neto dobitak od 2.310 ljudi bio je nešto manji jer su dolasci porasli za 43,6%, a odlasci za 48,5%.

U 2022. godini, međutim, neto dobitak je bio samo 670 ljudi. Ovo sugeriše da je povratak na neto međudržavne migracijske gubitke moguć.

Revidirani podaci za Severnu teritoriju pokazuju konzistentan neto gubitak stanovništva zbog međudržavne migracije od oko 2.100 u pet godina koje su prethodile pandemiji. Zatim, 2020. godine, međudržavni dolasci su znatno opali, ali su odlasci još više opali. Rezultat je bio mali neto dobitak od 110.

Kada su granice teritorije ponovo otvorene 2021. godine, i dolasci i odlasci su porasli na 1,5 puta više od proseka za pet godina do 2020. godine na 16.992 dolazaka i 19.298 odlazaka. Ali 2022. obe brojke su se vratile na 14% ispod petogodišnjeg proseka pre COVID-a. Odlasci su ponovo nadmašili dolaske, za 2.120, veoma blizu prosečnog neto gubitka od 2.306 za tih pet godina.

Vlada Tasmanije obnavlja svoju Strategiju rasta stanovništva za 2015. i planira da imenuje državnog demografa. U novembru 2021. tadašnji premijer je izjavio da ljudi „kucaju na vrata, i glasno kucaju“ da se presele u državu. Ovo nije bio slučaj.

U 2020. međudržavni dolasci su pali za 18%, a odlasci za 28%. Neto dobitak države iznosio je 2.633. Za 2021. godinu, u vreme uvođenja vakcinacije, dolasci su porasli za 39%, a odlasci za 53%, što je rezultiralo manjim neto dobitkom. Za 2022. dolasci su pali za 30%, a odlasci za 16%, što je neto gubitak od 941 osobe.

Ovo preokreće sedmogodišnji period međudržavnih migracija za Tasmaniju. Sa najmanjim rastom od 2015. godine, država se vratila u vreme pre strategije rasta stanovništva. Nivo prirodnog priraštaja (rođeni minus umrli) je najniži u istoriji.

Tvrdnja o ponovnom porastu stanovništva može pomoći u promovisanju poverenja za regione koji se suočavaju sa izazovima starenja stanovništva, ekonomskog učinka i/ili udaljenosti.

Problem sa takvim populističkim narativima je što oni takođe mogu ugroziti razvoj dobre politike, programa i infrastrukture za ključne usluge kao što su stanovanje, zdravstvo i obrazovanje. Finansiranje bi moglo da ide u oblasti sa manje relativne potrebe.

Ovi narativi takođe mogu zamutiti već spornu raspodelu GST prihoda državama i teritorijama. Pored toga, broj stanovnika utiče na to koliko mesta svaka država i teritorija ima u Predstavničkom domu.

Potrebni su nam pouzdani i čvrsti podaci da bismo donosili informisane odluke. Zbog toga svi treba da preuzmemo ličnu odgovornost za blagovremeno ažuriranje naših kućnih adresa u Medicare-u kada se preselimo. Iako ovo možda ne izgleda hitno za pojedince, ako to ne uradite, to može značiti da njihov udeo usluga i infrastrukture ne odgovara onome što bi inače bio.