Novi premijer Francuske Mišel Barnije pod pritiskom zbog prošlih glasanja protiv prava homoseksualaca

Novi premijer Francuske Mišel Barnije pod pritiskom zbog prošlih glasanja protiv prava homoseksualaca

Nedugo nakon što je francuski predsednik Emanuel Makron imenovao Mišela Barnijea za novog premijera, u javnosti su se pojavile kritike u vezi s njegovim ranijim političkim stavovima. Kritičari su podsetili na glasanja iz 1980. i 1981. godine, kada je Barnije, tada mladi poslanik, glasao protiv zakona koji bi poboljšali prava homoseksualaca, uključujući dekriminalizaciju homoseksualnih odnosa među mladima. Ova prošlost je postala posebno značajna jer Barnije preuzima funkciju premijera od Gabrijela Atala, prvog otvoreno gej premijera u istoriji Francuske, koji je bio simbol napretka u LGBT pravima.

Barnije, sada 73-godišnjak i veteran francuske politike, postao je predmet kritika od strane opozicionih stranaka, posebno krajnje levice, koju predvodi Žan-Lik Melanšon. Melanšon je odmah ukazao na Barnijeove ranije stavove, pitajući se kakvu poruku predsednik Makron šalje imenovanjem političara koji je glasao protiv LGBT prava pre više od četiri decenije.

Barnije se pridružio više od 150 konzervativnih poslanika 1981. godine koji su glasali protiv zakona koji bi izjednačio starosnu granicu za pristanak na seksualne odnose među homoseksualnim i heteroseksualnim parovima. U to vreme, starosna granica za heteroseksualne odnose bila je 15 godina, dok je za homoseksualne odnose bila postavljena na 18 godina. Razlika u tretmanu postojala je decenijama, a zakon koji je diskriminisao homoseksualce bio je deo pravnog sistema još od ere Višijevskog režima tokom Drugog svetskog rata.

Tokom glasanja 1981. godine, Barnije nije učestvovao u debati, ali mnogi konzervativci, uključujući njegovog kolegu Žana Fojera, argumentovali su da bi smanjenje starosne granice za homoseksualne odnose moglo dovesti do „ugrožavanja mladih“ i promene percepcije javnosti o homoseksualnosti. Fojer je tvrdio da bi promena zakona mogla normalizovati ono što je tada smatrano neprihvatljivim ponašanjem.

Barnije je 1980. godine takođe glasao za amandman koji je nastojao da zadrži Višijev zakon, kojim je homoseksualnost među mladima tretirana kao zločin. Taj zakon, koji je donet tokom nacističke okupacije Francuske, ostao je na snazi sve do 1982. godine, kada je konačno ukinut.

LGBT aktivisti i istraživači sada se pitaju kako će se Barnije nositi s ovim pitanjem u svom novom mandatu. Antoan Idijer, istraživač LGBT prava, podsetio je da su Barnijeova glasanja protiv prava homoseksualaca više od obične „anegdote“, naglašavajući da je u dva navrata glasao protiv napretka u ovoj oblasti.

Barnijev stav prema pravima LGBT zajednice postao je važna tema jer se Francuska suočava s pitanjem zakona koji bi obeštetio one koji su bili kažnjeni zbog svoje homoseksualnosti između 1942. i 1982. godine. Prema nekim istraživačima, ovaj zakon bi mogao biti ključni test za Barnijea, kako bi pokazao da se njegov stav prema pravima LGBT osoba promenio tokom vremena. Regis Šlagdenhaufen, istraživač na Pariskoj školi za napredne studije društvenih nauka, rekao je da će budući potezi novog premijera pokazati da li je „postao mudar“ i hoće li podržati zakon koji se bavi ispravljanjem nepravdi iz prošlosti.

Barnijeva kancelarija nije odgovorila na pitanja o tome da li se kaje zbog svojih glasova iz 1980-ih i da li bi danas postupio drugačije po tom pitanju. Njegova prošlost sada se nadvija nad njegovim novim mandatom, dok se suočava s izazovom balansiranja između svojih ranijih stavova i današnjih vrednosti koje zagovaraju jednakost i prava LGBT zajednice.