U Srbiji se ne sprovode savremene metode suzbijanja komaraca, piše dr Dušan Petrić sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Ključ je u specijalizovanim metodama namenjenim različitim vrstama komaraca, piše Klima 101.
U Srbiji se suzbijanje komaraca još uvek vrši na odraslim formama komaraca, često iz aviona, piše Klima 101.
Mada ovaj pristup jeste efikasan ako se sprovede na pravi način, on je istovremeno ograničen na relativno male površine na koje, kada je brojnost velika, novi komarci mogu doleteti posle nekoliko dana. Onda je, da bi ih se rešili, potreban još jedan tretman.
Takođe, svi biocidi (otrovi) za suzbijanje odraslih komaraca štetni su i za ostale insekte, i zbog toga je ovakav način suzbijanja zabranjen u većini evropskih zemalja.
Sa druge strane, razvijen je veliki broj metoda za suzbijanje komaraca koje se baziraju na poznavanju biologije različitih vrsta ili grupa vrsta i zbog toga su visoko specifične – ali su i izrazito efikasne i ekološki manje štetne.
Postoje, primera radi, velike razlike između „rečnih” i „kućnih” komaraca: kod prvih se odrasle jedinke javljaju pošto voda poplavi jaja položena u zemlju pored reka, pa se nova generacija javlja samo posle porasta nivoa reka, dok kod potonjih ženke polažu jaja na površinu vode, i njihov razvoj je kontinuiran u toku sezone.
Ukoliko se, najčešće usled neznanja, metode tipične za suzbijanje „rečnih” komaraca primene na „kućnog komarca”, rezultati će biti razočaravajući.
Uzeću Dunav kao primer na kome ću objasniti suzbijanje „rečnih“ komaraca, a zatim izneti razlike u pristupu borbi protiv „kućnog“ (kućni komarac, Culex pipiens, vektor virusa Zapadnog Nila) i „kontejnerskog“ komaraca (azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus, vektor denga, čikungunja i Zika virusa).
