Na današnji dan, 16. jula 1945. godine, u Novom Meksiku, izvršen je prvi test nuklearne bombe, poznat kao Trinitet. Ovaj trenutak označio je prekretnicu u istoriji ratovanja, jer je energija oslobođena tokom eksplozije bila ekvivalentna 21 kilotoni TNT-a. Test je uništio 30-metarsku testnu kulu i povezane bakarne žice, stvarajući novu mineralnu formu nazvanu trinitit.
Decenijama kasnije, naučnici su otkrili kvazikristale u uzorcima trinitita, što je ranije smatrano nemogućim. Kvazikristali se formiraju u ekstremnim uslovima, koji su retko prisutni na Zemlji, kao što su oni tokom nuklearnih eksplozija. Ova otkrića mogu pružiti nova saznanja o prirodnim procesima i formiranju materije.
Tim naučnika predvođen geologom Lukom Bindijem iz Firence, odlučio je da istraži trinitit, fokusirajući se na redak oblik ovog minerala – crveni trinitit. Ovaj mineral je obojen isparenom bakrom, a istraživači su koristili napredne tehnike analize kako bi proučili uzorke.
U jednom od uzoraka pronašli su kvazikristal sa petostrukom rotacionom simetrijom, što je nemoguće za konvencionalne kristale. Ova otkrića predstavljaju značajan korak u razumevanju kako se kvazikristali formiraju i mogu otvoriti nova pitanja o njihovoj primeni.
Naučnici veruju da bi istraživanje kvazikristala moglo pomoći u razumevanju ilegalnih nuklearnih testova i smanjenju proliferacije nuklearnog oružja. Analiza minerala sa drugih lokacija nuklearnih testova može otkriti nove kvazikristale, čije termodinamičke osobine mogu biti korisne za nuklearnu forenziku.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PNAS, a predstavlja najstariji poznati antropogeni kvazikristal. Ova otkrića mogu otvoriti vrata novim saznanjima o prirodnim putevima formiranja kvazikristala i njihovim implikacijama na nauku.
