Mnogi su od nas svedočili neobičnim i ponekad antisocijalnim ponašanjima na aerodromima ili tokom letova. Ta ponašanja mogu varirati od manje problematičnih, poput spavanja na podu ili izvođenja joge ispred ekrana sa informacijama, do ozbiljnijih incidenata, kao što su pijani argumenti u ranim jutarnjim satima ili pokušaji otvaranja vrata aviona usred leta. Takvi incidenti postaju sve češći, dovodeći do poziva za uvođenje ograničenja na prodaju alkohola na aerodromima i u avionima, a Ryanair je, na primer, predložio ograničenje na dva pića po osobi na aerodromskim barovima kako bi se sprečili pijani incidenti na letovima.
Psihologija nas može dovesti do odgovora. Aerodromi su, za mnoge putnike, mesta početka avanture, koja ih stavljaju u poseban mentalni okvir. Želja za opuštanjem i uživanjem na odmoru može podstaći ponašanja koja nisu karakteristična za svakodnevni život. Za druge, pak, aerodromi mogu izazvati anksioznost i stres zbog letenja, buke i gužve, što može podstaći sklonost ka alkoholu. Prema istraživanjima u oblasti životne sredine, ljudi su vrlo osetljivi na svoju neposrednu okolinu i lako mogu postati „preopterećeni“ stresorima, poput buke i gužve. Stres i anksioznost mogu izazvati iritabilnost, a oni koji su skloni anksioznosti skloniji su i ljutnji, što često rezultira izlivima besa.
Aerodromi se mogu posmatrati kroz prizmu psihogeografije, koja proučava kako specifična mesta utiču na emocije i ponašanje ljudi. Aerodromi su liminalna mesta, što znači da su prelazne zone između dve stvarnosti. Na aerodromu, fizičke granice između zemalja postaju nejasne, a vreme postaje neodređeno jer prelazimo kroz različite vremenske zone. Osim toga, aerodromi su mesta u kojima je sadašnji trenutak često zanemaren, dok se svi fokusiraju na budućnost – na letove i odredišta. Ovaj fokus na budućnost može izazvati frustraciju, naročito kada se suočimo sa kašnjenjima ili drugim problemima.
Na aerodromima često se brišu normalne socijalne inhibicije. Stranci mogu razgovarati s neočekivanom intimnošću, a alkohol može dodatno podstaći socijalnu koheziju, što dovodi do ponašanja koje je manje uobičajeno u drugim okolnostima. Aerodromi, kao liminalna mesta, stvaraju osećaj dezorijentacije i nesigurnosti. Bez jasnih granica, kao što su granice države ili vremena, ljudi se mogu osećati izgubljeno ili zbunjeno.
Za neke putnike, aerodromi mogu imati oslobađajući efekat. Kao što psiholog Sigmund Freud ističe u svojoj teoriji, prelaženje iz naših svakodnevnih rutina u drugačiji, manje strukturirani prostor može omogućiti oslobađanje od pritisaka svakodnevnog života. Ovaj prekid u uobičajenom okruženju može omogućiti testiranje novih identiteta i izazivanje ustaljenih normi. S druge strane, za druge, takva promena može izazvati anksioznost i nestabilnost.
Alkohol može doprineti otpuštanju inhibicija, što može dovesti do izbijanja emocija i nesvesnih impulsa. Prema Freudu, alkohol može omogućiti da „ID“ – primalni deo psihe koji je odgovoran za želje i impulzivne reakcije – preuzme kontrolu, što može dovesti do antisocijalnog ponašanja i čak nasilja.
Zabrana prodaje alkohola na aerodromima može zvučati drastično, ali uzimajući u obzir sve faktore koji podstiču antisocijalno ponašanje, to bi mogla biti jedina efikasna preventivna mera. U situacijama kada se socijalne, vremenske i geografske granice brišu, a ljudi postaju dezorijentisani, ovo bi moglo pomoći u smanjenju haosa i nasilja.
