Naučnici već dugo istražuju mogućnost stvaranja biopolimera koji su ogledalske verzije prirodnih molekula, uključujući proteine i DNK. Ova ideja, poznata kao „ogledalski život“, podrazumeva ćelije sastavljene od molekula suprotne hiralnosti u odnosu na one koje koristi prirodni svet. Takvi organizmi mogli bi da funkcionišu poput običnih bakterija, ali bi bili otporni na viruse i imuni sistem živih bića.
Iako bi ogledalski mikroorganizmi mogli da imaju značajne primene u medicini i biotehnologiji, naučnici upozoravaju na ozbiljne rizike. Ove bakterije bi mogle da se nekontrolisano šire, jer ne bi bile podložne virusima niti predatorima koji regulišu populacije prirodnih mikroorganizama. To bi moglo narušiti ekosisteme i ugroziti biodiverzitet.
Pored ekoloških izazova, ogledalske bakterije bi mogle predstavljati i pretnju ljudskom zdravlju. Imuni sistem ne bi bio sposoban da ih prepozna i eliminiše, što bi im omogućilo neometano širenje među organizmima. Iako bi antibiotici istog ogledalskog tipa mogli da ih unište, njihova široka primena u prirodi bila bi nemoguća.
Naučnici koji su proučavali potencijalne posledice ogledalskog života zaključili su da rizici daleko nadmašuju moguće koristi. Bez efikasnih kontrolnih mehanizama, ovakva tehnologija bi mogla imati nesagledive posledice po prirodu i ljudsku populaciju.
Zbog toga se sve češće poziva na međunarodnu regulaciju istraživanja u oblasti ogledalske biologije. Održavanje rasprave na globalnom nivou moglo bi da spreči potencijalne katastrofalne ishode, a najbolji način da se izbegne opasnost jeste da ogledalski život ostane samo teorijski koncept.
