Život u gradu ili na selu: Istraživanja otkrivaju psihološke razlike

Život u gradu ili na selu: Istraživanja otkrivaju psihološke razlike

Život na selu, u ruralnim područjima, dugo je bio idealizovan kao netaknuto mesto za podizanje porodice. Na kraju krajeva, otvoreni prostor i prostor za slobodno trčanje predstavljaju jasne prednosti. Ali novi nalazi studije psihologije Univerziteta u Hjustonu pokazuju da su Amerikanci koji žive u ruralnijim područjima skloniji da budu anksiozni i depresivniji, kao i manje otvoreni i neurotičniji. Studija je takođe otkrila da oni koji žive na selu nisu zadovoljniji svojim životima, niti imaju više svrhe ili smisla u životu od ljudi koji žive u urbanim sredinama.

Istraživanje ukazuje na disparitete u pristupu psihološkim uslugama kao jedan od potencijalnih razloga za ove psihološke razlike.

Od 2010. godine došlo je do porasta broja zatvaranja seoskih bolnica što je takođe doprinelo smanjenju radne snage pružalaca zdravstvenih usluga, uključujući stručnjake za mentalno zdravlje. Skoro 85% svih ruralnih okruga ima nedostatak stručnjaka za mentalno zdravlje, uprkos tome što stanovnici sela žele više psiholoških usluga.

„Biće od ključnog značaja da se poboljša pristup psihološkim uslugama u udaljenim oblastima i da se identifikuje kako karakteristike i vrednosti ruralnih zajednica mogu da se iskoriste za promovisanje pozitivnog psihološkog zdravlja“, izveštava Olivija Aterton, docentka psihologije, u časopisu Journal of Personality.

Da bi sprovela svoje istraživanje, Aterton je analizirala podatke iz dve velike longitudinalne studije američkih Amerikanaca: Srednjeg života u Sjedinjenim Državama (MIDUS) i Studije o zdravlju i penzionisanju (HRS). Ispitivala je da li postoje razlike između ruralnih i urbanih oblasti u nivoima i promenama u osobinama velike petorke (ekstraverzija, prijaznost, otvorenost, savesnost, neuroticizam) i dobrobiti (psihološko blagostanje, zadovoljstvo životom) tokom odraslog doba.

Studija popunjava važne praznine u literaturi pokazujući da mesto gde ljudi žive može uticati na ličnost i dobrobit u odraslom dobu, dok istovremeno postavlja više pitanja za budući rad koje treba istražiti.

„S obzirom na dalekosežne posledice ruralnih zdravstvenih dispariteta za pojedince, porodice i zajednice, postoji hitna potreba da se identifikuju psihološki, socijalni i strukturalni mehanizmi odgovorni za disparitete i načini na koje se interveniše na te mehanizme kako bi se poboljšalo zdravlje ruralnih Amerikanaca“, rekao je Aterton.