Žena koja je prkosila Alchajmeru mogla bi nam pokazati kako da je izbegnemo

Žena koja je prkosila Alchajmeru mogla bi nam pokazati kako da je izbegnemo

Ključ za zaustavljanje Alchajmerove bolesti možda leži u ženi koja nikada nije imala tu bolest.

Uprkos velikom genetskom riziku, žena koja je nosila dve kopije retke genetske varijante povezane sa kasnim pojavom Alchajmerove bolesti pod nazivom APOE3 Krajstčerč izgledala je otporna na kognitivni pad bolesti.

Sada su naučnici primetili kako su miševi sa sličnim skupom genetskih mutacija reagovali na stanja slična Alchajmerovoj.

Slično kao kod ljudi, činilo se da miševi imaju manje neuroloških defekata povezanih sa uznapredovalim stadijumima bolesti, a ključni faktor je to kako ćelije za čišćenje mozga (mikroglija) reaguju na patologiju bolesti.

Ovo pruža novu nadu za razvoj tretmana za Alchajmerovu bolest koji se fokusiraju na izazivanje ovih konkretnih odgovora.

Istraživački tim sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Vašingtonu kaže da ovaj odgovor pomaže da se prekine veza između ranog stadijuma Alchajmerove bolesti bez simptoma i kasne faze kognitivnog pada.

I genetskim – nazvanim autozomno dominantna Alchajmerova bolest (ADAD) – i negenetskim oblicima Alchajmerove bolesti potrebno je oko 30 godina da se razviju. Prvih 20 godina nema simptoma jer se amiloid polako nakuplja u mozgu.

Kada nivoi amiloida u mozgu dostignu kritičnu tačku, nekoliko destruktivnih procesa počinje da funkcioniše zajedno. Protein nazvan tau počinje da se petlja i širi, usporavajući metabolizam mozga i uzrokujući smanjenje tkiva, što dovodi do kognitivnog pada.

„Jedno od najvećih neodgovorenih pitanja u oblasti Alchajmerove bolesti je zašto akumulacija amiloida dovodi do tau patologije“, kaže neurolog Dejvid Holcman.

„Svaki zaštitni faktor je veoma interesantan, jer nam daje nove naznake kako bolest funkcioniše.

Proširena porodica u Kolumbiji se suočavala sa ADAD-om mnogo generacija, a simptomi su počeli kod polovine članova porodice u 40-im godinama. U slučaju ove porodice, bolest je pokrenuta mutacijom u genu zvanom presenilin-1, povezanom sa povećanom tendencijom formiranja amiloidnih plakova, pri čemu je nakupljanje amiloida počelo oko 20. godine.

Jedna osoba u toj porodici postigla je ono što se činilo nemogućim: ostala je kognitivno zdrava u svojim 70-im iako je nasledila mutaciju presenilina-1.

Činilo se da je žena jedina u grupi sa dve kopije APOE3 Christchurch (APOE3ch) što je predloženo kao objašnjenje za njenu sreću. Oni koji su nosili samo jednu kopiju APOE3ch i dalje su pokazivali znake kognitivnog pogoršanja u mlađoj dobi.

Studija iz 2019. spekulisala je da su dodatne mutacije žene odlagale proces usporavanjem brzog širenja taua.

„Ova žena je bila veoma, veoma neobična po tome što je imala amiloidnu patologiju, ali ne mnogo tau patologije i samo veoma blage kognitivne simptome koji su se javili kasno“, objašnjava Holcman. „Ovo nam je sugerisalo da bi ona mogla imati tragove za ovu vezu između amiloida i tau.“

Ali pošto je ovaj specifičan skup genetskih mutacija zabeležen samo kod jedne osobe na svetu, bilo je nemoguće utvrditi da li bi drugi faktori mogli biti uključeni u njeno izuzetno kognitivno zdravlje.

Tako su Holcman i njegove kolege proučavali miševe koji su genetski modifikovani da proizvode višak amiloida i uveli gen sa mutacijom APOE3ch. Zatim su ubrizgali malu količinu taua – za koje se očekivalo da će izazvati probleme u mozgovima koji su već ispunjeni amiloidom.

U modelima miševa, kao u slučaju Kolumbijke, tau se nije širio kako se očekivalo. Razlog: mikroglija oko amiloidnih plakova bila je super aktivna i efikasna u čišćenju proteina.

„Ove mikroglije preuzimaju tau i razgrađuju ga pre nego što se tau patologija može efikasno proširiti na sledeću ćeliju“, kaže Holcman.

„To je blokiralo veći deo nizvodnog procesa; bez tau patologije, nećete dobiti neurodegeneraciju, atrofiju i kognitivne probleme.“

Zaštitni efekti APOE3ch ipak nisu jasni u kasnoj fazi Alchajmerove bolesti i mogu varirati u zavisnosti od porekla osobe ili ako su uključene druge genetske mutacije. Ovo je važna oblast koju treba dalje proučavati, dodaje tim.

„Ako nađemo način da oponašamo efekte mutacije APOE Krajstčerča“, kaže Holcman, „možda ćemo moći da sprečimo ljude koji su već na putu ka Alchajmerovoj demenciji da nastave tim putem“.