Zagrevanje desetkuje piliće carskih pingvina na Antarktiku

Zagrevanje desetkuje piliće carskih pingvina na Antarktiku

Bespomoćni pilići carskih pingvina stradali su na više mesta za razmnožavanje na zapadnom Antarktiku krajem prošle godine, udavivši se ili smrznuvši na smrt kada je morski led koji je erodirao globalno zagrevanje popuštao ispod njihovih malih nogu, rekli su naučnici u četvrtak.

Od pet posmatranih lokacija u regionu Belinshauzenovog mora, sve osim jedne doživele su 100% gubitak pilića, objavili su u časopisu Nature Communications Earth & Environment.

Nazvali su to „katastrofalnim neuspehom uzgoja“.

„Ovo je prvi veliki neuspeh u razmnožavanju carskih pingvina u nekoliko kolonija zbog gubitka morskog leda i verovatno je znak stvari koje dolaze“, rekao je za AFP glavni autor Piter Fretvel, istraživač iz Britanskog antarktičkog istraživanja.

„Predviđali smo to već neko vreme, ali zapravo je strašno videti da se to dešava.

Prošlogodišnje proleće južne hemisfere — od sredine septembra do sredine decembra — videlo je rekordno nizak morski led u Južnom okeanu, posebno duž zapadne obale Antarktičkog poluostrva, glavnog mesta za razmnožavanje najvećih vrsta pingvina na svetu.

Prerano lomljenje leda koji se formira iznad otvorene vode pored kopna pokazalo se fatalnim za hiljade mladunaca koji još nisu dovoljno zreli da se nose sa hladnim okeanskim vodama.

Mladunče carskog pingvina izlazi iz jajeta koje zimi greje mužjak, dok ženka u paru za razmnožavanje kreće na dvomesečnu ekspediciju u pecanje. Po povratku u koloniju, ona hrani mladunce povratkom.

Da bi preživeli sami, pilići moraju da razviju vodootporno perje, proces poznat kao perje koje obično počinje sredinom decembra i traje nekoliko nedelja.

Ali led u kolonijama Belinshauzenovog mora počeo je da popušta prošle godine krajem novembra.

„Led će se razbiti, raspasti se ili razbiti u plohe koje otplivaju“, objasnio je Fretvel.

„Pile koje uđu u vodu će se verovatno udaviti, ali čak i ako uspeju da se vrate, verovatno će se smrznuti na smrt“, dodao je on.

„Ako uspeju da ostanu na santi leda, pretpostavljamo da će se većina njih udaljiti i umrijeti od gladi jer roditelji neće moći da ih pronađu.

Poznato je da carski pingvini pronalaze alternativna mesta kao odgovor na nestabilni morski led, ali ubrzani uticaj klimatskih promena na Antarktiku preti da nadmaši njihovu sposobnost prilagođavanja.

„Takva strategija neće biti moguća ako stanište za razmnožavanje postane nestabilno na regionalnom nivou“, zaključuje se u studiji.

Kao i kod polarnih medveda na drugom kraju planete, globalno zagrevanje izazvano uglavnom sagorevanjem fosilnih goriva je jedini faktor koji ugrožava dugoročnu održivost kultnog carskog pingvina.

Druge velike životinje koje se suočavaju sa izumiranjem su prvenstveno ugrožene gubitkom staništa i prekomernom eksploatacijom.

Carski pingvini, zvani Aptenodites forsteri, broje oko četvrt miliona gnezdećih parova, svi na Antarktiku, prema studiji iz 2020.

Kolonije u moru Bellingshausen čine manje od pet odsto tog ukupnog broja.

„Ali sveukupno, oko 30 odsto kolonija je bilo pogođeno gubitkom morskog leda prošle godine, tako da će biti mnogo više pilića koji nisu preživeli“, rekao je Fretvel.

Sredinom februara, obim morskog leda na Antarktiku smanjio se na dva miliona kvadratnih kilometara (skoro 800.000 kvadratnih milja), oko 30 procenata ispod proseka 1981-2010.

Pet kolonija obuhvaćenih studijom — ostrvo Rotšild, zaliv Verdi, ostrvo Smilet, poluostrvo Brajan i tačka Pfrogner — otkriveno je satelitskim snimcima srednje rezolucije tokom poslednjih 14 godina, a njihova populacija je prebrojana pomoću slika visoke rezolucije.

Kolonije su vidljive iz svemira zahvaljujući izrazito ružičasto-smeđoj nijansi pingvinskog izmeta ili guana, koji pokriva široku oblast tokom devet meseci boravka pingvina, čak i ako same kolonije nisu uvek vidljive.

Naučnici su posetili samo ostrvo Rotšild, a od ostalih lokaliteta jedino je ostrvo Smilet viđeno iz vazduha.

Mužjaci i ženke carskih pingvina slični su po perju i veličini, dostižu metar visine i težine do 20 kilograma.

Usred zime, oni se skupljaju da bi se zaštitili od hladnoće vetra, naizmenično koristeći svoja tela kao štit.