Za insekte koji vole vatru, šumski požari predstavljaju najbolje mesto za razmnožavanje

Za insekte koji vole vatru, šumski požari predstavljaju najbolje mesto za razmnožavanje

Sa letnjim solsticijem i prvim zvaničnim danom leta 21. juna, vrući i suvi uslovi već su doveli do veoma aktivne sezone požara širom Kanade.

Dim iz ovih požara se udaljio na velike udaljenosti, ometajući aktivnosti i uzrokujući smetnje i opasnosti za disanje u zajednicama daleko od svog izvora.

Ali, ako ste slučajno insekt prilagođen šumskim požarima, praćenje dima do njegovog izvora je ono za šta ste rođeni.

Mnogi insekti su privučeni šumskim požarima i polažu svoja jaja u tkiva drveća koje je ubilo požar. Neki od ovih insekata su specijalisti za požare i kolonizuju područje dok vatra još uvek aktivno gori.

Poznati kao pirofilni insekti zbog svog afiniteta prema šumskim požarima, ovi insekti lociraju i kreću se do vatre koristeći svoj veoma osetljiv miris. Dim koji se emituje iz šumskih požara takođe daje važne naznake o vrstama drveća koje podstiču vatru i da li su drveće pogodni domaćini za insekte ili ne.

Kao svedočanstvo o njihovoj koevoluciji sa vatrom, neke vrste, poput australijske vatrene bube, čak su razvile čulne organe sposobne da detektuju infracrveno svetlo koje emituju šumski požari. Ovi infracrveni senzori pomažu insektima da se izbore sa nepredvidivim i opasnim uslovima tipičnog šumskog požara, omogućavajući im da izbegnu žarišta koja mogu biti smrtonosna.

Oko 50 do 60 poznatih vrsta insekata su pirofilne. Ova lista se sastoji uglavnom od buba i muva, ali uključuje i nekoliko pravih buba i jednu vrstu osa koja se zove kedrovina osa (Sintekis libocedrii).

Malo se zna o njihovoj ulozi u ekosistemu, ali neke pirofilne vrste pomažu u pokretanju oporavka nakon požara tako što ruše stabla koja propadaju. Druge su povezane sa pirofilnim gljivama koje se retko nalaze izvan nedavnih opekotina.

Iako nedavna studija sugeriše da su neke od ovih gljiva već prisutne u stanju mirovanja kada vatra izbije, pirofilni insekti takođe mogu igrati ulogu u prenošenju pirofilnih gljiva na opekotine. Ove gljive obezbeđuju stanište za mnoge vrste insekata i pomažu u kruženju hranljivih materija koje pomažu da se olakša ponovni rast u opekotinama.

Zašto ovi insekti prvi stignu do požara da bi ubrzo nakon toga nestali, takođe nije dobro shvaćeno. Međutim, nova istraživanja sugerišu da je ovo neobično ponašanje možda evoluiralo kako bi se povećao preživljavanje potomaka.

Šumsko zemljište je obično prepuno krede malih mikro-zglavkara poput grinja koji lako proždiru jaja insekata. Ali ekstremna toplota od šumskih požara dramatično smanjuje broj beskičmenjaka u zemljištu, efikasno sterilišući tlo.

Pirofilni insekti iskoriste ovu kratku priliku i polažu svoja jaja u toplotno sterilisano tlo pre nego što grinje i drugi beskičmenjaci ponovo nađu opekotinu.

Ovo privremeno odustajanje od grabežljivosti jaja objašnjava deo zašto pirofilni insekti trče u vatru. Upoređujući reproduktivne rezultate u spaljenom i neizgorenom zemljištu, nova studija je pokazala da ova strategija može povećati broj potomaka za 80 procenata.

Druge studije su takođe primetile da ekstremna toplota i dim aktivne vatre pomažu u zaštiti odraslih od grabežljivaca tokom reprodukcije i polaganja jaja.

Ali kada se ovaj prozor mogućnosti zatvori, pirofilni insekti moraju da traže nove požare i sveže izgorela područja. Ovo objašnjava zašto, u roku od samo godinu ili dve nakon požara, insekti nestaju sa izgorelog područja.

Nepredvidljivost šumskih požara i potreba da se brzo lociraju znači da su pirofilni insekti verovatno pogođeni kada ljudi suzbijaju požare.

Fosilni dokazi pirofilnih insekata iz regiona poput Britanije gde su sada iskorenjeni ili istrebljeni, na primer, pokazuju uticaj promena koje je čovek izazvao na režime požara.

Promene u korišćenju zemljišta, suzbijanju požara i razvoju velikih industrija kao što su šumarstvo i poljoprivreda smanjili su šumske požare u mnogim regionima. U isto vreme, trenutna sezona požara, kao i buduće projekcije ponašanja požara u uslovima zagrevanja klime, sugerišu da će se dostupno stanište za pirofilne insekte verovatno povećati.

Ako je prolećna sezona požara u Kanadi indikacija, pirofilni insekti će nastaviti da napreduju i tokom leta.