Vinogradi budućnosti će proizvoditi više od vina

Vinogradi budućnosti će proizvoditi više od vina

Evropa nastoji da iskoristi emisije i ostatke iz proizvodnje vina za nove proizvode u rasponu od stočne hrane do alternativa antibioticima.

U Palmeli, vinskoj regiji u blizini portugalske prestonice Lisabona, Migel Kačao je fokusiran na neobičan aspekt jesenje berbe.

On razvija tehnologiju za vinarije za hvatanje ugljen-dioksida i njegovo korišćenje za uzgoj algi. CO 2 , koji nastaje kada sok od grožđa fermentira, može da kultiviše slatkovodnu algu bogatu hranljivim materijama zvanu hlorela koja se koristi u stočnoj hrani, kozmetici, dodacima ishrani i proizvodnji vina.

Vinogradari širom Evrope suočavaju se sa dvostrukim pritiskom zbog ekstremnih vremenskih uslova uzrokovanih klimatskim promenama i pojačane konkurencije u inostranstvu. U Portugalu bi sporedni prihodi za vinsku industriju takođe imali kulturni značaj.

„To je tako veliki deo života ljudi, pa čak i ako vinograd nije veliki ili profitabilan, važno im je da nastave da proizvode“, rekao je Kačao, inženjer agronomije u Udruženju vinogradara opštine Palmela.

Portugalci piju više vina po osobi nego bilo ko drugi na svetu, prema studiji iz 2021. Zajednice u zemlji imaju jaku vezu sa svojim lokalnim vinogradima generacijama unazad.

Sama EU je najveći svetski proizvođač vina, sa skoro polovinom globalnih vinogradarskih područja u 2020.

Portugal, sa svojim renomiranim punim crvenim Douro i svežim belim Vinjo Verde, rangiran je kao peti najveći proizvođač vina u Evropi.

Pronalaženje dodatnog izvora prihoda moglo bi spasiti vinarije u Evropi od zatvaranja.

Cachao vodi istraživački projekat za pionir tehnike korišćenja CO 2 za uzgoj hlorele u vinarijama. Hlorela je vrsta zelene alge čije fotosintetičke osobine čine izvorom hrane i energije. Takođe je bogat antioksidansima korisnim za kozmetičku industriju.

Hloreli su potrebni CO 2 , sunčeva svetlost i voda za rast. On pretvara sunčevu svetlost u hemijsku energiju potrebnu za stvaranje ugljenih hidrata, proteina i drugih jedinjenja.

Proces bi mogao da generiše više od 15 miliona evra godišnje za vinariju sa godišnjim količinama od najmanje 7 miliona litara vina – što je količina velikog evropskog proizvođača.

Takođe bi mogao da smanji emisiju gasova staklene bašte proizvođača vina za najmanje 30 odsto, prema projektu. Pod nazivom REDVine, traje četiri godine do kraja aprila 2025. i deo je inicijative EU i industrije pod nazivom Circular Bio-based Europe Joint Undertaking, ili CBE JU.

Prva demonstraciona jedinica biće spremna krajem 2023. godine, kaže Cachao, koji koordinira REDVine.

Biće izgrađen na oko 100 metara od lokalne vinarije. Cev će transportovati CO 2 iz vinarskih rezervoara za fermentaciju grožđa do jedinice za kompresiju. CO 2 će zatim biti u tečnom stanju za skladištenje i biti spreman za upotrebu u uzgoju hlorele.

„Nadam se da možemo pokazati da je to održivo za vinarije svih veličina – male, srednje i velike – za upotrebu“, rekao je on.

Neke vinarije u Evropi i drugde već hvataju CO 2 i koriste ga da zaštite svoje novo ubrano grožđe od oksidacije, procesa koji može uticati na konačnu boju i aromu vina. Takođe ga pretvaraju u kalcijum karbonat kako bi smanjili kiselost zemljišta.

Zaključan CO 2

Ali sa oba ova procesa, CO 2 završava nazad u atmosferi, kaže Cachao. „Alge značajno zaključavaju CO 2“, rekao je on.

REDVine uključuje 12 kompanija i drugih organizacija u šest zemalja: Francuskoj, Nemačkoj, Irskoj, Holandiji, Portugalu i Španiji.

Među kompanijama koje učestvuju su Algama, francuski proizvođač hrane od algi, i Lipotec iz Španije, specijalista za aktivne sastojke za kozmetiku.

Drugi potencijalno korisni elementi u proizvodnji vina su ostaci od ceđenog grožđa: ljuska, pulpa i semenke. Pune su hemikalija koje se pojavljuju u prirodi koje štite grožđe od oštećenja od sunca i štetočina. Kožice, pulpa i semenke grožđa nude mogućnost zdravih alternativa antibioticima.

Istraživački projekat pod nazivom NeoGiANT razvija prirodne terapije kako bi se smanjila upotreba antibiotika na farmama životinja i riba.

Projekat odražava rastuću zabrinutost da otpornost na antibiotike kod životinja i ljudi raste kao rezultat prekomerne upotrebe u stočarstvu i akvakulturi.

„Korišćenje ih kod zdravih životinja za sprečavanje bolesti i infekcija – a ne samo kao tretman – rezultiralo je jednim od najvećih problema našeg vremena: rezistencijom na antibiotike“, rekla je Marta Lores, profesor analitičke hemije na Univerzitetu u Santijago de. Kompostela u Španiji.

Ona koordinira NeoGiANT, koji traje četiri godine do septembra 2025. i okuplja univerzitete, istraživačke institute, predstavnike poljoprivrede i kompanije iz devet zemalja.

Partneri dolaze iz Belgije, Češke, Nemačke, Mađarske, Poljske, Portugala i Španije i—van EU—Argentine i Velike Britanije.

Antimikrobna rezistencija nastaje kada se bakterije, virusi, gljivice i paraziti menjaju tokom vremena i više ne reaguju na lekove, što otežava lečenje infekcija i povećava rizik od širenja bolesti, teških bolesti i smrti, prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Istraživači NeoGiANT-a izdvajaju antioksidante i eubiotike – aditive koji poboljšavaju zdravlje creva životinja – za upotrebu u ishrani. Cilj je da životinje budu otpornije na infekcije i bolesti.

„Možemo da izvučemo ovaj arsenal jedinjenja i od njih napravimo korisne proizvode“, rekao je Lores.

Otpad od grožđa takođe daje lekove za neke od najčešćih bolesti životinja, uključujući mastitis – upalu mlečne žlezde – kod krava, dijareju nakon odbića kod svinja i kožnu bolest koja se zove eksudativni epidermitis kod prasadi. Oni se trenutno uglavnom leče antibioticima.

Pored toga, projekat ima za cilj da zameni antibiotike za antimikrobne ekstrakte u ekstenderima sperme. Reč je o konzervansima koji produžavaju vek semena prikupljenog za veštačku oplodnju u stočarstvu.

Ako sva ova jedinjenja budu uspešna, 12 novih proizvoda biće spremno za tržište do kraja projekta.

Lores očekuje da će većina planiranih proizvoda biti uspešna. Ali ona je rekla da će, čak i ako ukupan broj na kraju bude manji od desetine, istraživački napori biti vredni truda.

„Ako se samo jedan od proizvoda plasira na tržište, to će značiti manje korišćenih antibiotika“, rekao je Lores. „Na kraju će svi imati koristi. Što je stoka zdravija, to je zdravija hrana koju ljudi jedu.“