Upotreba 3D modela oralne sluzokože za ispitivanje bioloških efekata dentalnih materijala

Upotreba 3D modela oralne sluzokože za ispitivanje bioloških efekata dentalnih materijala

Nova studija, objavljena u Biomaterial Investigations in Dentistry, istražuje upotrebu oralne sluzokože uzgojene u laboratoriji za testiranje bioloških efekata dentalnih materijala. Projekat je rezultat saradnje između Instituta za oralnu biologiju (IOB) i Nordijskog instituta za stomatološke materijale (NIOM) i pruža uvid u primenu 3D modela oralne sluzokože u ovom kontekstu.

Oralna sluzokoža je kontinuirano izložena različitim hemijskim supstancama iz dentalnih materijala, kao što su plombe i proteze. Važno je testirati ove materijale kako bi se osiguralo da ne izazivaju štetne efekte na strukture u usnoj duplji. Tradicionalno, za ove svrhe korišćene su jednoćelijske kulture izvedene iz oralne sluzokože i uzgajane kao dvodimenzionalne (2D) kulture. Međutim, ovi modeli nisu adekvatni za razumevanje kompleksnih ćelijskih interakcija u trodimenzionalnom okruženju.

U ovoj studiji, istraživači su koristili 3D modele koji se sastoje od normalnih oralnih keratinocita (NOK) i fibroblasta, koji oponašaju normalnu i kancerogenu oralnu sluzokožu. Testirali su biološke efekte 2-hidroksietil metakrilata (HEMA), koji je glavni sastojak zubnih smola, na ovim modelima.

Rezultati studije pokazuju da tretman HEMA povećava apoptozu (programiranu ćelijsku smrt) i aktivira tok autofagije u ćelijama oralne sluzokože. Ovi nalazi ukazuju na to da su 3D modeli oralne sluzokože relevantni za ispitivanje bioloških efekata dentalnih materijala.

Istraživači takođe istražuju mogućnost korišćenja ćelija raka usne šupljine kao alternativu NOK-u za 3D modele. Preliminarni rezultati sugerišu da ovi modeli mogu biti jednostavniji i jeftiniji za održavanje, ali daju slične rezultate kao i modeli zasnovani na NOK-u.

Ovi 3D modeli pružaju fleksibilnost u pogledu tipova ćelija, vremenskih tačaka i trajanja tretmana, i omogućavaju širok spektar analiza. Njihova primena može doprineti razumevanju bioloških efekata dentalnih materijala i poboljšati proces razvoja i testiranja novih materijala.