Istraživanje pokazuje da strukture ispod Pacifika i Afrike imaju različite sastave. Ove razlike mogu uticati na to kako Zemlja generiše svoje magnetno polje. Naučnici traže dodatne podatke kako bi bolje razumeli ovu duboku asimetriju.
Strukture veličine kontinenta, koje se protežu iz donjeg plašta prema spoljašnjem jezgru Zemlje, mogu doprinositi nestabilnosti magnetnog polja naše planete. Dve neobične formacije – jedna ispod Pacifika, a druga ispod Afrike – slične su po seizmičkim talasima, pa se smatralo da imaju isti sastav. Međutim, geodinamičar sa Univerziteta u Kardifu, Džejms Panton, i njegovi saradnici su došli do drugačijih zaključaka, utvrdivši da su ova dva regiona sastavljena od različitih materijala i imaju različite istorije.
Visoke do 900 kilometara i široke hiljadama kilometara, ove „velike provincije niske brzine“ zbunjuju naučnike od kada su otkrivene seizmičkim podacima 1980-ih. Istraživanja su od tada sugerisala da su delimično sastavljene od nekadašnje okeanske kore. „Fascinantno je videti veze između kretanja ploča na površini Zemlje i struktura 3000 kilometara duboko u našoj planeti,“ kaže seizmologinja sa Univerziteta u Oksfordu, Paula Koelemeijer.
Milioni godina prirodnog ciklusa kore pomešali su ono što je nekada bila površina Zemlje duboko u plaštu. Rezultantni sastav sada pokriva do 30 procenata jezgra, usporavajući seizmičke talase koje geolozi koriste za istraživanje unutrašnje strukture Zemlje. „Naši modeli cirkulacije plašta tokom poslednjih milijardu godina pokazuju da velike provincije niske brzine mogu prirodno nastati kao posledica recikliranja okeanske kore,“ pišu Panton i tim, protiveći se konkurentskim teorijama da su anomalije nastale sudarom sa Zemljom pre oko 4,5 milijarde godina, što je dovelo do formiranja Meseca.
Struktura ispod Pacifika izgleda da ima 50 procenata više sveže okeanske kore pomešane u njoj nego afrička provincija, otkrili su istraživači. To stvara veću razliku u sastavu između pacifičke provincije i okolnog plašta, da ne pominjemo značajnu razliku u njenoj gustini. „Otkrivamo da je pacifička velika provincija niske brzine obogaćena subdukovanom okeanskom korom, što implicira da nedavna istorija subdukcije Zemlje pokreće ovu razliku,“ kaže Panton.
Poznato aktivni Pacifički vatreni prsten kontinuirano obnavlja materijal kore, sumnja tim. Nasuprot tome, region oko afričke strukture nije toliko geološki aktivan, pa je starija kora koju sadrži temeljitije pomešana, čineći ovu strukturu manje gustom. „Činjenica da se ove dve velike provincije niske brzine razlikuju u sastavu, ali ne i u temperaturi, ključna je za ovu priču i objašnjava zašto se seizmički čine istima,“ objašnjava Koelemeijer.
Različite temperature ovih dvaju struktura, u poređenju sa njihovim okolnim regionima, utiču na to kako se toplota disipira iz Zemljinog jezgra, što zauzvrat utiče na konvekciju u jezgru koja pokreće magnetno polje naše planete. Istraživači sumnjaju da, pošto ove dve strukture u plaštu ne dozvoljavaju da toplota jezgra izlazi ravnomerno sa obe strane naše planete, mogu doprineti neravnoteži polja koje održava životne kvalitete naše atmosfere. Velika provincija niske brzine u Africi već je implicirana u slabljenje magnetnog polja u blizini.
Istraživači zahtevaju više podataka, kao što su posmatranja iz Zemljinog gravitacionog polja, kako bi bolje razumeli uticaje ove duboke asimetrije Zemlje
