Rana operacija rascepa nepca dovodi do boljih rezultata u govoru

Rana operacija rascepa nepca dovodi do boljih rezultata u govoru

Prema novoj međunarodnoj studiji, operacija rascepa nepca u dobi od 6 meseci pruža bolje uslove za razvoj govora i jezika u odnosu na operaciju sa 12 meseci. Rezultate su, između ostalih, objavili istraživači sa Instituta Karolinska i Univerzitetske bolnice Karolinska u časopisu New England Journal of Medicine.

Izolovani rascep nepca je urođeno stanje gde nepce nije zatvoreno i postoji otvor između usta i nosa. Ovo stanje pogađa 1 do 25 novorođenčadi na 10.000 rođenih širom sveta.

„Ranije su postojali ograničeni dokazi o optimalnom uzrastu za operaciju rascepa nepca kod dece kako bi se postigli najbolji rezultati“, kaže Anette Lohmander, profesor emeritus na Odeljenju za kliničku nauku, intervenciju i tehnologiju na Institutu Karolinska, koja je bila odgovorna za etičku prijava za švedski deo studije i glavni istraživač za Stokholmski centar u studiji.

U studiji je učestvovalo 558 dece iz 23 različita centra širom Evrope i Južne Amerike. Od toga, 235 dece je nasumično raspoređeno u grupu koja će biti podvrgnuta operaciji u dobi od 6 meseci, a 226 dece je nasumično raspoređeno da se podvrgne operaciji u dobi od 12 meseci.

Logopedi/patolozi su radili standardizovane audio-video snimke sa 1, 3 i 5 godina. Istraživači su zatim procenili dečje brbljanje, velofaringealnu funkciju i govor.

U dobi od 5 godina, istraživači su otkrili nedovoljnu velofaringealnu funkciju kod 21 dece (8,9%) koja su imala operaciju u dobi od 6 meseci u poređenju sa 34 dece (15%) koja su imala operaciju u dobi od 12 meseci.

Komplikacije nakon operacije bile su retke u obe grupe. Prijavljena su četiri ozbiljna neželjena događaja, ali su nakon praćenja nestala.

Zaključak studije je da je velofaringealna funkcija govora sa 5 godina bila bolja kod dece koja su bila operisana sa 6 meseci nego kod one koja su bila operisana sa 12 meseci. Rizici povezani sa ranijim popravkom mogu uključivati suženje maksilarnog luka i potrebu za sekundarnom operacijom zbog velofaringealne insuficijencije.

„Dodatna prednost ranog hirurškog doba bila je veća učestalost kanonskih slogova. To je prekretnica u jezičkom razvoju dece i uspostavlja se kod tipično razvijene dece najkasnije do 10 meseci“, kaže Anette Lohmander, koja nastavlja,

„Deca uključena u studiju nisu imala zaostajanja u razvoju ili drugih devijantnih stanja. Zaključak je da kada je moguće rano operisati rascep nepca, čini se da pruža najbolje uslove za razvoj govora i jezika.“

Studiju su vodili profesor Vilijam Šo u ime Univerziteta u Mančesteru i profesor Kerol Gembl u ime Univerziteta u Liverpulu, zajedno sa višim istraživačima sa univerziteta Geteborg, Kopenhagena, Sao Paula i Edinburga.