Istraživanje sugeriše da su mentalni, socijalni i finansijski stresovi pandemije mogli ubrzati starenje mozga. Tim istraživača sa Univerziteta u Notingemu analizirao je podatke više od 15.000 odraslih iz UK Biobanka. Rezultati pokazuju da su ljudi tokom pandemije starili brže nego pre 2020. godine.
Tokom pandemije, prosečan ljudski mozak stario je brže za pet i po meseci nego pre 2020. godine. Neurolog Ali-Reza Mohammadi-Nejad, koji je vodio studiju, ističe da su čak i oni koji nisu imali COVID-19 pokazali značajne poraste u stopama starenja mozga. „To zaista pokazuje koliko je iskustvo pandemije, od izolacije do nesigurnosti, moglo uticati na naše zdravlje mozga.“
Dobre vesti su da bi te promene mogle biti reverzibilne. Istraživanje je analiziralo snimke mozga samo iz dva vremenska perioda, što znači da je mogla doći do neurologške oporavka u godinama koje su usledile. Neurolog Dorothee Auer napominje da još ne možemo testirati da li će se promene koje smo uočili povući, ali je to svakako moguće.
Važno je napomenuti da ubrzano starenje mozga ne znači nužno i smanjenje kognitivnih funkcija. U studiji su samo oni koji su direktno zaraženi virusom SARS-CoV-2 pokazali smanjenje kognitivne performanse. Istraživanja sugerišu da veliki životni događaji, poput pandemije, mogu značajno uticati na mozak, čak i kada osoba ne oboli.
Tokom prvih nekoliko godina globalne pandemije, milioni ljudi su umrli, a milijarde su se suočile sa talasom tuge, usamljenosti, depresije, anksioznosti, finansijskog stresa i poremećaja spavanja. Prvobitna istraživanja su pokazala da su tinejdžeri posebno pogođeni globalnom krizom, sa znakovima ubrzanog starenja mozga nakon 2020. godine.
Mozak mladih devojaka pokazao je posebno izraženo stanjivanje kore, dok su muški mozgovi bili podložniji promenama sive i bele materije. Znakovi ubrzanog starenja su takođe bili posebno evidentni među starijim osobama i socijalno ili ekonomski ugroženim grupama.
Prethodna istraživanja su pokazala da socijalna izolacija može promeniti strukturu mozga, a siromaštvo je takođe povezano sa ubrzanim starenjem mozga. Iako bi oba faktora mogla doprineti strukturnim promenama u mozgu, važno je ostati oprezan. Dugoročne studije koristeći snimke mozga mogu pružiti naučnicima korisne tragove o tome kako veliki životni događaji utiču na naš centralni nervni sistem.
Bez bližih istraživanja, nemoguće je reći zašto se ovi delovi mozga menjaju ili kakav uticaj te promene mogu imati na kognitivne funkcije ili naše ponašanje. „Ova studija nas podseća da zdravlje mozga oblikuje ne samo bolest, već i naše svakodnevno okruženje,“ zaključuje Auer. „Pandemija je opteretila živote ljudi, posebno onih koji su već suočeni sa nepovoljnostima.“
