Trauma klimatskih promena ima stvarne uticaje na kogniciju i mozak, pokazuje studija preživelih od požara

Trauma klimatskih promena ima stvarne uticaje na kogniciju i mozak, pokazuje studija preživelih od požara

Psihološke traume od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja, kao što su šumski požari, mogu imati dugoročne uticaje na mozak i kognitivno funkcionisanje preživelih, posebno na način na koji oni obrađuju smetnje, pokazuje novo istraživanje mog tima.

Klimatske promene sve više utiču na ljude širom sveta, uključujući ekstremne vrućine, štetu od oluje i događaje koji su opasni po život kao što su požari. U prethodnim istraživanjima, kolege i ja smo pokazali da su nakon požara 2018. koji je uništio grad Paradise u Kaliforniji, hronični simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), anksioznost i depresija bili veoma rasprostranjeni u pogođenim zajednicama u više od šest meseci nakon katastrofe.

Takođe smo otkrili stepenovani efekat: ljudi čiji su domovi ili porodice direktno pogođeni požarom pokazali su veću štetu mentalnom zdravlju od onih koji su bili indirektno pogođeni, što znači ljudi koji su bili svedoci događaja u svojoj zajednici, ali nisu imali lični gubitak.

U novoj studiji, objavljenoj 18. januara 2023., naš tim u laboratoriji Neural Engineering and Translation Labs, ili NEATLabs, na Univerzitetu Kalifornije u San Dijegu, želeo je da shvati da li se simptomi traume povezane sa klimatskim promenama prevode u promene u kognitivnim funkcijama. funkcionisanje—mentalni procesi uključeni u pamćenje, učenje, razmišljanje i rasuđivanje.

Procenjivali smo kognitivno funkcionisanje ispitanika kroz niz sposobnosti, uključujući pažnju; inhibicija odgovora – sposobnost da se ne reaguje impulsivno; radna memorija—sposobnost održavanja informacija na umu u kratkim vremenskim periodima; i obrada smetnji — sposobnost ignorisanja ometanja. Takođe smo merili njihovu moždanu funkciju dok su obavljali kognitivne zadatke, koristeći snimke moždanih talasa dobijene elektroencefalografijom ili EEG-om.

Studija je obuhvatila tri grupe pojedinaca: osobe koje su bile direktno izložene vatri, osobe koje su bile indirektno izložene i kontrolnu grupu bez izloženosti. Grupe su bile dobro usklađene po godinama i polu.

Otkrili smo da su se obe grupe ljudi izložene vatri, direktno ili indirektno, bavile ometanjima manje precizno od kontrolne grupe.

Takođe smo otkrili razlike u moždanim procesima koji su u osnovi ovih kognitivnih razlika. Ljudi koji su bili izloženi požaru imali su veću aktivnost frontalnog režnja dok su se bavili smetnjama. Prednji režanj je centar za funkcije višeg nivoa mozga. Prednja moždana aktivnost može biti marker kognitivnog napora, što sugeriše da ljudi izloženi vatri mogu imati više poteškoća u procesuiranju smetnji i kompenzaciji ulaganjem više napora.

S obzirom da klimatske promene izazivaju sve više katastrofa, neverovatno je važno razumeti njihov uticaj na ljudsko zdravlje, uključujući mentalno zdravlje. Otporno mentalno zdravlje je ono što nam omogućava da se oporavimo od traumatskih iskustava. Način na koji ljudi doživljavaju i mentalno se nose sa klimatskim katastrofama postavlja pozornicu za naše buduće živote.

Postoje strategije koje ljudi mogu koristiti da pomognu u smanjenju stresa. Psihosocijalna istraživanja sugerišu da praktikovanje svesnosti i razvoj zdravih stilova života, uz redovnu vežbu i dovoljno sna, mogu zaštititi mentalno blagostanje u ovim scenarijima, zajedno sa razvojem jakih društvenih veza.

Potrebno je mnogo posla da se shvati da li se efekti koje smo otkrili mogu ponoviti u studijama velikih uzoraka. U ovom radu fokusirali smo se na ukupno 75 učesnika istraživanja. Naučnici takođe moraju da shvate kako se ovi efekti razvijaju kako se klimatske katastrofe poput šumskih požara dešavaju češće.

Takođe sprovodimo istraživanje sa partnerima iz zajednice kako bismo primenili intervencije koje mogu pomoći u ublažavanju nekih uticaja koje smo primetili na mozak i kognitivno funkcionisanje. Ne postoji jedno rešenje za sve – svaka zajednica mora da pronađe rešenja za otpornost koja najbolje funkcionišu u kontekstu njihovog okruženja. Kao naučnici, možemo im pomoći da razumeju uzroke i ukažu im na rešenja koja su najefikasnija u poboljšanju zdravlja ljudi.