Tim uspeva da odredi tačan trenutak kada mozak detektuje smer pogleda druge osobe

Tim uspeva da odredi tačan trenutak kada mozak detektuje smer pogleda druge osobe

Pogled igra centralnu ulogu u svakodnevnim društvenim interakcijama. Naš kapacitet za trenutnu komunikaciju oslanja se na sposobnost mozga da otkrije i protumači pravac pogleda drugih. Kako naš mozak detektuje pravac pogleda i koji faktori utiču na proces?

U studiji objavljenoj u časopisu NeuroImage, tim sa Univerziteta u Ženevi (UNIGE) uspeo je da sa neviđenom preciznošću utvrdi tačan trenutak u kome se detektuje smer pogleda. Ovi nalazi značajno poboljšavaju naše razumevanje poremećaja iz autističnog spektra i mogu ponuditi terapeutske izglede za ljude pogođene Alchajmerovom bolešću.

Ljudska lica su najčešći i dosledni vizuelni stimulansi sa kojima se susrećemo od trenutka kada smo rođeni. Naš mozak je razvio stručnost za pamćenje i prepoznavanje lica, kao i za tumačenje poruka koje oni prenose. Na primer, direktan pogled u oči signalizira želju da se uključi u društvenu interakciju, dok izbegavanje kontakta očima prenosi suprotnu poruku.

Ali koliko brzo naš mozak može da shvati pogled drugih? Ova tema je opširno istražena. Međutim, postojeće publikacije se pretežno fokusiraju na proučavanje regiona oka u izolaciji, zanemarujući druge faktore kao što je orijentacija glave.

Tim iz UNIGE-a predstavio je učesnicima studije 3D avatare, od kojih svaki ima različite pravce glave i pogleda. U prvom zadatku od volontera je zatraženo da naznače orijentaciju glave, dok su u drugom zadatku morali da identifikuju pravac očiju.

Analizom aktivnosti mozga pomoću elektroencefalograma, istraživački tim je otkrio da se ova dva procesa mogu pouzdano dekodirati nezavisno jedan od drugog.

„Eksperiment takođe pokazuje određenu hijerarhiju u obradi ove dve informacije. Mozak prvo opaža globalnije vizuelne znakove, odnosno orijentaciju glave, od 20 milisekundi nadalje, pre nego što se fokusira na više lokalnih informacija, tj. , od 140 milisekundi nadalje“, objašnjava Domile Tautvidaite, postdoktorski saradnik i istraživač saradnik na UNIGE, Fakultetu psihologije i obrazovnih nauka, i prvi autor studije.

„Ova hijerarhijska organizacija tada omogućava integraciju informacija o regionu oka i orijentaciji glave, kako bi se osigurala tačna i efikasna procena smera pogleda.“

Studija takođe pokazuje da je dekodiranje pravca pogleda bilo znatno tačnije kada se od učesnika posebno tražilo da obrate pažnju na pogled predstavljenih lica. To znači da kontekst zadatka utiče na percepciju i razumevanje pogleda.

„U svakodnevnom životu, ovi rezultati pokazuju da kada su ljudi aktivno angažovani u ’društvenom modusu‘, oni su bolji i brži u prepoznavanju namera drugih ljudi“, objašnjava Nikolas Bura, viši predavač na Fakultetu psihologije i obrazovnih nauka i direktora Laboratorije za eksperimentalnu društvenu spoznaju (ESClab) na UNIGE-u, koji je vodio ovo istraživanje.

Korišćeni metod daje izuzetno precizne rezultate za ova dva mehanizma. Integracijom analize neuronske aktivnosti pomoću elektroencefalografije (EEG) sa tehnikama mašinskog učenja, istraživački tim je mogao da predvidi dekodiranje pogleda i pravca glave čak i pre nego što su učesnici toga bili svesni.

„Ovaj metod predstavlja značajnu tehničku inovaciju u ovoj oblasti, omogućavajući mnogo precizniju analizu nego što je to ranije bilo moguće“, dodaje Nikolas Bura.

Kod osoba sa poremećajima iz autističnog spektra, dekodiranje ovih informacija može biti narušeno, a izbegavanje kontakta očima može biti poželjno. Ovo je takođe slučaj sa Alchajmerovom bolešću, gde tokom evolucije bolesti, poteškoće sa pamćenjem osiromašuju odnose osobe sa drugima i često dovode do društvenog povlačenja. Stoga je neophodno razumeti neuronske mehanizme u otkrivanju pravca pogleda.

Rezultati studije i primenjena metoda daju konkretan doprinos ranoj dijagnostici poremećaja autističnog spektra kod dece. Što se tiče Alchajmerove bolesti, jedan od najupečatljivijih simptoma kako bolest napreduje je nemogućnost prepoznavanja lica, čak i lica članova porodice.

Ova studija stoga utire put boljem razumevanju neuronskih mehanizama povezanih sa smanjenom društvenom interakcijom i pamćenjem lica – predmet koji trenutno proučava dr Tautvidaite na Univerzitetu McGill u Kanadi.

UNIGE-ova ESClab laboratorijska istraživanja će se nastaviti u ovoj oblasti analizom ovih procesa tokom društvenih interakcija u stvarnom životu.