Tajanstvena žena sahranjena sa divljim životinjama bila je šaman, kaže studija

Tajanstvena žena sahranjena sa divljim životinjama bila je šaman, kaže studija

Arheolozi misle da su naleteli na drevnu grobnicu žene „šaman“ u jugoistočnoj Turskoj.

U životu, kao iu smrti, naučnici sumnjaju da je žena iz ranog neolita bila „jedno sa“ životinjama koje su lutale obalama reke Tigar.

Godine 2019, njeni ostaci su otkopani u naselju starom oko 12.000 godina, zvanom Čemka Hojuk.

Njen grob je prava menažerija lokalne faune.

Zakopane ispod krečnjačke ploče nekadašnje drevne okrugle kuće, pronađene su kosti žene pažljivo zapečaćene sa kostima jarebice, sisara nalik lasici, ovce ili koze, mesoždera nalik psu i izumrle vrste goveda , poznat kao aurochs .

Smatra se da su aurohovi divlji preci današnjih krava, ali naučnici ne misle da su bili pripitomljeni na ovim prostorima još nekoliko hiljada godina. Sve životinje uključene u grob smatraju se divljim.

Naopako okrenuta lobanja auroha pronađena je postavljena na grudima skeleta žene.

„Ovo otkriće provocira ideju da su rani sedeći ljudi u Čemka Hjuku klasifikovali životinje u svom okruženju i pripisivali im različita značenja“, objašnjava tim istraživača, koji potiču sa Univerziteta Mardin Artuklu i Univerziteta Bitlis Eren u Turskoj.

„Moglo bi se dakle pretpostaviti da je žena koja je ovde sahranjena imala posebnu vezu sa ovim mitskim svetom.

Nije poznato da postoji nijedan drugi grob poput ovog iz istog vremena ili istog mesta, ali slična otkrića u drugim delovima Bliskog istoka tumačena su kao „tragovi šamanske prakse“.

2008. godine, na primer, još jedan ženski skelet star 12.000 godina je iskopan u pećini Hilazon Tahtit u Izraelu, takođe zakopan sa raznim životinjama. I ona je bila osumnjičena da je šaman.

U najmanju ruku, izgleda da je žena sahranjena u Čemka Hjuku bila poseban član njene polunaseljene zajednice lovaca, sakupljača i ribara. Umrla je u dobi od 25 do 30 godina.

„Možda je ona samo bila ‘luda’ ili ‘luda’ osoba dirnuta ‘duhovima’ drugog sveta i zbog čega je većina zajednice strahuje“, hipotezuju arheolozi koji su pronašli grob.

Kosti zubaca i krečnjačke ploče, dodaju, „trebalo bi da obezbede da se ona ne vrati iz mrtvih“.

Dokazi sugerišu da kosti zuba pronađene u grobnici potiču od iste osobe, koja bi bila stara oko godinu i po ili dve godine. Duboke posekotine na nekim kostima ukazuju na to da je životinja iskasapljena radi mesa pre nego što je sahranjena.

Međutim, čak i ako je životinja zaklana kao deo pogrebne gozbe, zanimljivo je da u grobu nedostaju delovi koji nose meso. Čini se da su kosti posebno odabrane u duhovne svrhe.

Tim sugeriše da bi lobanja auroha, na primer, mogla da predstavlja moć žive životinje, možda dodata u grob da čuva telo u zagrobnom životu ili da spreči povratak loših duhova.

Jarebičasta kost je mesto gde se krilo i telo spajaju, a životinjska kost nalik lasici potiče od noge. I jedno i drugo moglo bi ukazivati na „brze i iznenadne“ pokrete, pišu istraživači.

Brojna različita tumačenja mogu da objasne grob, priznaju autori, a sve ove hipoteze je izuzetno teško, ako ne i nemoguće, staviti na probu.

Ali čak i ako grob ne „predstavlja sahranu posebne osobe – šamana“, to sugeriše da su oni koji su je sahranili verovali u animizam i šamanizam.

Nadajmo se da arheolozi nisu probudili zle duhove.