Prijem u bolnicu zbog akutne povrede bubrega može biti povezan sa zagađenjem vazduha

Prijem u bolnicu zbog akutne povrede bubrega može biti povezan sa zagađenjem vazduha

Akutna povreda bubrega (AKI) je klinički sindrom koji karakteriše smanjenje funkcije bubrega. AKI je veoma čest u populaciji Medicare u Sjedinjenim Državama, posebno među prijemima u bolničke jedinice intenzivne nege (ICU). Štaviše, AKI je povezan sa incidencom završnog stadijuma bubrežne bolesti, što na kraju povećava teret dugotrajne nege, veće troškove zdravstvene zaštite i povećan mortalitet.

U nekoliko slučajeva, bolesti bubrega su povezane sa izloženošću zagađenju vazduha. Udisanje zagađivača vazduha, uključujući gasove kao što su azot-dioksid (NO2), ozon (O3) i fine čestice (PM 2.5) koje ostaju suspendovane u vazduhu, može izazvati smanjenje funkcije bubrega, oštećivanje tkiva i povećanje rizika of AKI.

Dugotrajno izlaganje ovim zagađivačima je povezano sa oštećenjem DNK u sepsi bubrežnog tkiva, što na kraju dovodi do AKI. Međutim, nedostaju studije o efektima stresora životne sredine kao što je zagađenje vazduha na AKI.

Da bi se rešio ovaj jaz u istraživanju, tim naučnika, uključujući docenta Vhanhee Leea sa Nacionalnog univerziteta Pusan, izvršio je studiju zasnovanu na populaciji kako bi otkrio da li je povećana izloženost zagađenju vazduha odgovorna za prve prijeme pacijenata sa AKI u bolnicu u Sjedinjenim Državama. Države.

„Naša studija je istraživala povezanost između zagađenja vazduha i prvog prijema u bolnicu za AKI koristeći nacionalnu retrospektivnu kohortu od više od 61 miliona korisnika Medicare-a. Ona pruža naučne dokaze da koristi za javno zdravlje strožijih standarda zagađenja vazduha mogu ublažiti rizik od AKI“, kaže prof Li. Njihovi nalazi su objavljeni u Perspektivama zdravlja životne sredine.

Tim je analizirao podatke za preko 61 milion pacijenata (starosti >65 godina) koji su živeli u kontinentalnim Sjedinjenim Državama od 2000. do 2016. i koji su bili upisani da dobiju podršku od Medicare-a. Njihovi nalazi su potvrdili da je izlaganje PM 2,5, NO2 i O3 povezano sa povećanim rizikom od prvog prijema u bolnicu zbog AKI. Zanimljivo je da je ova asocijacija postojala čak i pri godišnjim izloženostima nižim od trenutnog nacionalnog standarda kvaliteta ambijentalnog vazduha.

Štaviše, utvrđeno je da su starije odrasle osobe (>75 godina), belci i oni koji ne ispunjavaju uslove za Medicare više pogođeni zagađenjem vazduha. Najčešći prvi prijem u bolnicu zbog AKI zabeležen je u jugoistočnom regionu, koji je imao najviše nivoe PM 2,5. Nasuprot tome, gradska područja kao što su Njujork, Los Anđeles i Čikago imala su najviše nivoe NO2, dok je Kalifornija imala najveću koncentraciju O 3 . Ovi podaci su svakako zabrinjavajući sa stanovišta javnog zdravlja.

Prof. Lee objašnjava: „Naši nalazi sugerišu korisne implikacije za politike javnog zdravlja kako bi se ublažili troškovi zdravstvene zaštite i opterećenje bolesti koje se može pripisati AKI, a takođe pružaju epidemiološke dokaze o vrednosti smernica za zagađenje vazduha za potencijalne pacijente sa AKI.

Na nalaze ove studije mogu uticati potencijalni zbunjujući efekti osnovnih zdravstvenih stanja. Međutim, oni svakako pomažu da se „razbistri vazduh“ o povezanosti bolesti bubrega i zagađenja vazduha.