Studija sugeriše da ambivalentnost i polarizovani pogledi mogu promovisati političko nasilje

Studija sugeriše da ambivalentnost i polarizovani pogledi mogu promovisati političko nasilje

Osećaj ambivalentnosti u vezi sa političkim pitanjem može izgledati kao recept za neodlučnost, pa čak i neaktivnost. Ali nova studija sugeriše, iznenađujuće, da ambivalentnost zapravo može da navede neke ljude – posebno one sa polarizovanim pogledima – da više podržavaju ekstremne akcije, kao što je nasilje.

Razlog? Istraživači su otkrili da ambivalentnost stvara nelagodnost kod onih koji imaju ekstremne stavove čineći ih slabim ili nesigurnim u vezi sa svojim verovanjima – i to ih može dovesti do toga da tu slabost nadoknade podržavanjem ekstremnih akcija da signaliziraju snagu.

„Kada ljudi imaju ove polarizovane stavove o političkoj temi, ali i osećaju neki sukob u vezi sa tim uverenjem – to je zaista moćna kombinacija“, rekao je glavni autor studije Džozef Siev, koji je radio kao doktorant psihologije u državi Ohajo. Univerzitet.

„Tada će najverovatnije podržati ekstremne akcije u prilog svom stavu.

Siev, koji je sada postdoktorski saradnik u ponašanju potrošača na Univerzitetu u Virdžiniji, sproveo je istraživanje sa Ričardom Petijem, profesorom psihologije u državi Ohajo. Njihova studija objavljena je 12. juna 2024. u časopisu Science Advances.

Prethodna istraživanja su pokazala – a ova studija je potvrdila – da ambivalentnost u vezi sa političkom temom obično dovodi do toga da ljudi izbegavaju preduzimanje umerenih radnji kao što su glasanje ili doniranje novca za podršku tom pitanju. Ima smisla da je manje verovatno da će ljudi reagovati na neko pitanje ako imaju pomešana osećanja, rekao je Peti.

I zato su ovi nalazi za ekstremno ponašanje iznenadili istraživače, rekao je on.

„Mislili smo da će ljudi sa ekstremnim stavovima koji su najjednostraniji u pogledu svojih uverenja biti oni koji će najviše podržati ekstremne akcije, ali se to nije pokazalo tako.

Istraživači su uradili niz studija o različitim političkim pitanjima, uključujući abortus i mandate za maske COVID-19, koje su sve imale slične rezultate. Oni sa jakim, ali oprečnim stavovima su češće od drugih podržavali ekstremne akcije kao što je otpuštanje protivnika njihovih stavova sa posla, čak i ako se ne bi trudili da preduzmu umerenije akcije, kao što je glasanje u prilog njihovom mišljenju.

Jedna studija je pokazala da bi ovaj fenomen mogao izazvati stvarnu podršku ekstremnim političkim grupama. Istraživači su pitali 250 učesnika na mreži o njihovim stavovima o zaštiti životne sredine i koliko se ambivalentno osećaju u vezi sa tim verovanjima.

Učesnicima je rečeno da će im, nakon studije, biti ponuđena prilika da osvoje nagradu od 10 dolara koju bi mogli da podele sa ekološkim organizacijama iz stvarnog života, od kojih su neke bile radikalne (npr. „Samo zaustavi naftu“), a druge umerenije (npr. „Klub Sijera“).

Učesnici su čitali izjave prilagođene stvarnim izjavama o misiji grupa koje su jasno govorile da su one ili izvan ili unutar glavnog toka.

Na primer, u izjavi jedne radikalne organizacije se navodi da je njena misija „da koristi ekstremne taktike kada je to neophodno za odbranu Majke Zemlje“. Drugi je rekao da će koristiti „građanski otpor i neposlušnost, direktnu akciju, vandalizam i ometanje saobraćaja“ da ispuni svoje ciljeve. Glavne grupe su opisane umereno.

Rezultati su pokazali da su se oni koji su bili najkonfliktniji oko svojih polarizovanih uverenja o životnoj sredini obećali da će dati više svog novca od nagrada ekstremnim organizacijama. Za umerene organizacije, oni sa ekstremnim uverenjima i ambivalentnim osećanjima nisu imali više šanse od drugih da daju novac.

„Ovo pokazuje da efekat može imati posledice u stvarnom životu — oni koji su u sukobu spremniji su da daju svoj novac ekstremnim organizacijama“, rekao je Siev.

Druga studija je pokazala da je spremnost da se podrže ekstremne akcije rezultat toga što se ljudi osećaju posebno neprijatno ako su ambivalentni u pogledu svojih ekstremnih stavova.

„Oni koji imaju ovakve ekstremne stavove, ali se i dalje osećaju konfliktno u vezi sa njima, osećaju potrebu da se dokažu, da pokažu da su njihova uverenja stvarna i jaka“, rekao je Peti.

Slično je ljudima koji imaju krhko samopoštovanje, rekao je Peti. Oni koji misle da su sjajni, ali se osećaju konfliktno zbog tog uverenja, imaju želju da dokažu svoju vrednost. Šef koji ima krhko samopoštovanje je verovatnije nego onaj sa sigurnim samopoštovanjem da preduzme ekstremnu akciju kako bi pokazao svoju snagu, kao što je otpuštanje zaposlenog koji pravi izazov.

Studija nije ispitivala uzrok ambivalentnosti među nekima sa radikalnim uverenjima, ali Peti je rekao da postoji nekoliko mogućnosti. Neki ljudi mogu imati ekstremne stavove o nekom pitanju, ali se osećaju konfliktno jer mnogi njihovi prijatelji ili porodica imaju suprotne stavove. Ili mogu snažno podržavati nekog političara, ali se negativno osećaju prema nekim njegovim stavovima ili javnim akcijama.

Ovi nalazi su posebno važni sada u Sjedinjenim Državama, sa političkom polarizacijom na tako visokom nivou, rekao je Siev.

„Ovo istraživanje doprinosi našem razumevanju kako psihološki faktori mogu učiniti politički ekstremizam privlačnim“, rekao je Siev.

„Nadamo se da nam ovo razumevanje može pomoći da razvijemo intervencije protiv ekstremizma.“