Studija simulacije istražuje kako davanje poklona pokreće društvene promene

Studija simulacije istražuje kako davanje poklona pokreće društvene promene

Nova otkrića pružaju kvantitativne kriterijume za klasifikaciju društvenih organizacija u ljudskoj istoriji, zajedno sa potencijalnim varijablama koje se mogu empirijski izmeriti za antropologiju, istoriju i arheologiju, prema studiji objavljenoj 3. septembra 2024. u časopisu otvorenog pristupa PLOS kompleksni sistemi od strane Kenjija. Itao i Kunihiko Kaneko sa Univerziteta u Tokiju, Japan i Univerziteta u Kopenhagenu, Danska (Kaneko) i RIKEN Centra za nauku o mozgu, Japan (Itao).

Ljudska društva su iskusila prelaze između različitih tipova organizacija, uključujući bendove, plemena, poglavstva i kraljevstva. Međutim, kvantitativne karakterizacije tipova i mehanizama tranzicije tek treba da se utvrde. U međuvremenu, antropolozi su primetili da davanje poklona preovlađuje u tradicionalnim društvima i da poboljšava društveni status nametanjem recipročnih obaveza drugima.

U novoj studiji, Itao i Kaneko predstavljaju jednostavan model kompetitivnog davanja poklona koji opisuje kako pokloni donose robu primaocu i čast donatoru, i simuliraju društvene promene. Posebno, autori pokazuju da konkurentno davanje poklona generiše socioekonomske disparitete koje karakteriše distribucija bogatstva i društvenog ugleda po zakonu moći.

Numeričke simulacije su otkrile prelaze između četiri faze sa različitim oblicima distribucije bogatstva i društvenog ugleda. Faze su uključivale opseg, bez ekonomskih ili društvenih dispariteta; pleme, sa ekonomskim, ali bez socijalnih razlika; poglavarstvo, sa oba; i kraljevstvo, sa ekonomskim disparitetom i slabim društvenim disparitetom, osim jednog stranca, naime, monarha. Pojavu jakih dispariteta karakterisale su distribucije zakona moći i pripisana je procesu bogati-bogati.

Nasuprot tome, odsustvo takvog procesa dovelo je do eksponencijalnih distribucija usled slučajnih fluktuacija. Pored toga, faze su zavisile od parametara koji karakterišu učestalost i skalu interakcija poklona.

Drugim rečima, pojavu nekoliko faza društvene organizacije kvantitativno karakteriše oblik distribucije skora bogatstva i reputacije. U fazi pojasa, obe distribucije su eksponencijalne. U fazi plemena, samo raspodela bogatstva poštuje zakon moći. U fazi poglavara, obe distribucije su zakoni moći. A u fazi kraljevstva, raspodela rezultata je eksponencijalna za sve pojedince osim monarha.

Sve u svemu, rezultati pokazuju pojavu četiri faze društvene organizacije koje karakteriše stepen ekonomskih i društvenih dispariteta. Studija takođe pruža teorijsku podršku empirijskim nalazima da društva grupa imaju manju ekonomsku nejednakost nego druge klase, da prisustvo društvene nejednakosti razlikuje poglavarstvo i kraljevstva od ostalih, i da su monarsi izvan distribucije.

Prema autorima, njihov konstruktivni model, vođen društveno-naučnom teorijom, može da pruži osnovno mehaničko objašnjenje društvene evolucije i integriše teorije društvenih nauka.

Autori dodaju: „Interakcije davanja poklona pokreću društvene promene. Njegova učestalost i obim određuju strukture društvene organizacije.“