Studija pokazuje prekomernu dijagnozu raka dojke uobičajenu među starijim ženama

Studija pokazuje prekomernu dijagnozu raka dojke uobičajenu među starijim ženama

Studija na više od 50.000 žena otkrila je da je nastavak skrininga raka dojke nakon 70. godine povezan sa većom incidencom raka koji verovatno ne bi izazvao simptome tokom života pacijenta. Ovi nalazi ukazuju na to da prekomerna dijagnoza može biti uobičajena kod starijih žena kojima je dijagnostikovan rak dojke nakon skrininga. Studija je objavljena u Annals of Internal Medicine.

Kliničke smernice koje savetuju skrining kod starijih žena variraju jer je ravnoteža koristi i štete skrininga u ovoj populaciji nejasna. Neka prethodna istraživanja su pokazala da korist od skrininga za smrtnost može biti ograničena na žene mlađe od 75 godina.

Moguća šteta skrininga kod starijih žena uključuje česte lažno pozitivne rezultate koji zahtevaju invazivno testiranje i procedure, a sama prevelika dijagnoza se sada smatra važnom dodatnom štetom od skrininga. Prekomerna dijagnoza se može definisati kao otkrivanje raka, često putem skrininga, koji ne bi izazvao simptome tokom života osobe.

Istraživači sa Medicinskog fakulteta u Jejlu sproveli su retrospektivnu kohortnu studiju na 54.635 žena starih 70 godina i više koje su nedavno bile podvrgnute skriningu na rak dojke. Autori su otkrili da se rizik od prekomerne dijagnoze značajno povećava sa godinama. Oni navode da je među ženama starosti od 70 do 74 godine, do procenjenih 31% karcinoma dojke pronađenog među pregledanim ženama bilo preterano dijagnostikovano. Kod žena starosti od 74 do 84 godine, do 47% karcinoma dojke pronađenih među pregledanim ženama je preterano dijagnostikovano.

Takođe su otkrili da je rizik od prekomerne dijagnoze najveći kod žena starijih od 85 godina, koje su imale do 54% ​​stope prevelike dijagnoze. Autori napominju da nisu videli statistički značajno smanjenje smrtnosti specifične za rak dojke povezane sa skriningom. Ovi nalazi sugerišu da preteranu dijagnozu treba eksplicitno uzeti u obzir prilikom donošenja odluka o skriningu, zajedno sa razmatranjem mogućih prednosti skrininga.

Prateći uvodnik autora sa Univerziteta Džons Hopkins naglašava učestalost prekomerne dijagnoze skrininga raka i štetnosti prevelike dijagnoze. Autori dodaju da dodatne štete od prekomerne dijagnoze uključuju rizik od komplikacija usled prekomernog lečenja, nepotrebnu anksioznost, finansijske teškoće i nepotrebnu potrošnju ograničenih resursa. Tvrdi se da je odgovor na problem prekomerne dijagnoze dalje proučavanje genomike i bolje razumevanje biopsije i patološkog izgleda raka.