Studija otkriva skrivene sastojke u 83% mastila za tetovaže

Studija otkriva skrivene sastojke u 83% mastila za tetovaže

Tetoviranje je umetnost kojom se ljudi bave milenijumima. Dok 32 procenta odraslih u Sjedinjenim Državama ima bar jedno, mnoga mastila u Sjedinjenim Državama koja se danas koriste za ukrašavanje kože ljudi su više šarena mešavina nego precizna mešavina, pokazalo je novo istraživanje.

Kelli Moseman, istraživač hemije na Univerzitetu Binghamton u Njujorku, i njegove kolege, analizirali su više od 50 mastila za tetovaže devet različitih brendova koji se koriste u SAD nakon što su primetili da neka mastila koja su koristili u prethodnim studijama sadrže supstance koje nisu navedene na etiketa.

Testirajući mastila svetskih kompanija i manjih proizvođača, istraživači su u svojoj novoj analizi otkrili da 45 od 54 mastila koje su proveli kroz hemijske analize sadrže supstance koje nisu bile na etiketi, poput nenavedenih pigmenata ili aditiva. Neke etikete sa mastilom su takođe navodile aditive koji nisu bili prisutni: 36 je navelo glicerol, ali je otkriven samo u 29 mastila.

Samo na etiketama jednog brenda tačno su navedeni sastojci koje sadrži mastilo. Petnaest mastila je sadržalo propilen glikol, alergen godine Američkog društva za kontaktni dermatitis za 2018, dok su drugi testirani uzorci sadržali potencijalno štetne ili jednostavno čudne supstance, kao što su antibiotici.

Još uvek nije poznato da li je reč o slučajnoj kontaminaciji mastila za tetoviranje, greškama u označavanju ili namernim, ali neotkrivenim dodacima; to bi zahtevalo dalju istragu.

Ali s obzirom na to koliko dugo mastila za tetoviranje ostaju u koži, njihovo pozivanje imunih ćelija i dokaze koji ukazuju na to da male količine pigmenta mogu da prođu u limfne čvorove, nalazi su dovoljno zabrinjavajući da zaslužuju pažnju.

Studija iz 2021. o mastilima za tetoviranje koja se koriste u Evropskoj uniji takođe je otkrila velike probleme sa pogrešnim označavanjem i nenavedenim aditivima u sličnom odnosu proizvoda (oko 90 procenata), dok je takođe detektovala metalne nečistoće u koncentracijama koje prelaze regulisane granice.

„Nadamo se da će proizvođači ovo iskoristiti kao priliku da preispitaju svoje procese, a da umetnici i klijenti shvate ovo kao priliku da se zalažu za bolje etiketiranje i proizvodnju“, kaže stariji autor i hemičar Univerziteta Binghamton Džon Svierk.

Mastila za tetoviranje, posebno crvene nijanse, mogu izazvati alergijske reakcije kao što su otok, svrab i plikovi mesecima ili čak godinama nakon što su prvi put ubrizgani. Ali ako sastojci nisu navedeni na etiketama proizvoda, teško je shvatiti šta je moglo izazvati reakciju i sprečiti da se ponovi.

Moseman i kolege su posmatrali i pigmente u mastilima za tetoviranje i supstance koje se koriste za suspendovanje pigmenata u rastvoru ili modifikovanje viskoziteta ili površinskog napona mastila.

Tim je koristio više analitičkih tehnika da potvrdi prisustvo supstanci koje nisu navedene. Ramanova i KSRF spektroskopija omogućile su istraživačima da identifikuju pigmente u svakom mastilu, dok su NMR spektroskopija i masena spektrometrija korišćene da se sazna šta se nalazi u rastvorima nosača.

Granice detekcije za NMR spektroskopiju značile su da su se istraživači fokusirali samo na supstance prisutne u rastvoru nosača u znatno visokim koncentracijama od 2.000 delova na milion (ppm) ili više, što znači da ništa u nižim koncentracijama možda nije primećeno.

Evropska agencija za hemikalije, koja je 2022. uvela propise za ograničavanje hiljada opasnih hemikalija koje se nalaze u mastilima za tetoviranje, smatra da su supstance svedene na koncentracije do 2 ppm.

„Iako razmatramo samo šest mastila po proizvođaču, postoji razuman razlog za zabrinutost da će se problemi sa etiketiranjem verovatno proširiti i na druga mastila koja nisu razmatrana u ovoj studiji“, pišu istraživači u svom radu.

Krajem 2022. godine, američka administracija za hranu i lekove (FDA) takođe je prešla na regulaciju mastila za tetoviranje kao deo proširenja svojih ovlašćenja nad kozmetičkim propisima. Ova promena omogućava FDA da povuče proizvode, ako je potrebno, i zahteva da se neželjeni događaji prijavljuju i obeležavanje sastojaka proizvoda ažurira svake godine.

Pošto je ova vrsta propisa stara manje od dve godine, nije iznenađujuće što istraživači pronalaze proizvode koji sadrže sastojke koji nisu navedeni na etiketama. Ali ovi rezultati se mogu koristiti kao osnova za poređenje sa nalazima budućih studija, za procenu uticaja tih propisa i na kraju za poboljšanje bezbednosti.

Istraživanje je objavljeno u Analitičkoj hemiji.