Studija otkriva potencijalne nedostatke energičnih vežbi za koje nismo znali

Studija otkriva potencijalne nedostatke energičnih vežbi za koje nismo znali

oše vesti za sve ovisnike o ekstremnim vežbama: prekomerna energična vežba može da priguši vaš imuni sistem. Barem, tako sugeriše studija vatrogasaca koja analizira preko 4.700 molekula tečnosti posle vežbanja.

Ovo može biti problematično za radnike sa stalno fizički zahtevnim poslovima koji zahtevaju intenzivnu kondicionu obuku, kao što su radnici hitne pomoći i sportisti.

„Ljudi koji su u dobroj formi mogu biti skloniji virusnoj respiratornoj infekciji odmah nakon intenzivnog vežbanja“, sugeriše biomedicinski naučnik Pacifičke severozapadne nacionalne laboratorije (PNNL) Ernesto Nakajasu. „Manje upalne aktivnosti za borbu protiv infekcije može biti jedan od uzroka.“

Iako postoje jaki dokazi koji ukazuju na to da umerena fizička aktivnost među zdravim pojedincima može dugoročno pogodovati imunološkom sistemu, kontroverzno je ono što se dešava sa imunološkim sistemom neposredno nakon intenzivnog vežbanja.

Malo je pouzdanih dokaza koji podržavaju tvrdnju da intenzivne vežbe povećavaju rizik od oportunističkih infekcija, iako je nekoliko prethodnih studija primetilo infekcije gornjih disajnih puteva kod sportista, u poređenju sa kontrolnim grupama, nakon napornih aktivnosti. Ne zna se da li su to korelacije ili uzroci.

Dakle, Nakaiasu i kolege su testirali krvnu plazmu, urin i pljuvačku od 11 vatrogasaca pre i posle 45 minuta intenzivne vežbe koji su vukli do 20 kilograma (44 funte) opreme po brdovitom terenu.

„Želeli smo da detaljno pogledamo šta se dešava u telu i da vidimo da li smo u stanju da otkrijemo opasnost od iscrpljenosti u njenim najranijim fazama“, objašnjava bioanalitička hemičarka PNNL Kristin Burnum-Džonson. „Možda možemo da smanjimo rizik od napornih vežbi za one koji prve reaguju, sportiste i pripadnike vojske.

Nema sumnje da vežba čini čuda za naše zdravlje, od podizanja raspoloženja do jačanja našeg imunološkog sistema. Ali, kao iu prethodnim studijama, novo istraživanje je otkrilo moguće znake supresije imuniteta kod obučenih vatrogasaca.

Usred očekivanih fizičkih promena koje pomažu našim telima da održe povećanje tečnosti, energije i kiseonika koji su potrebni za vežbanje, došlo je do smanjenja molekula uključenih u upalu. Ovo je bilo praćeno povećanim opiorfinom, dilatatorom perifernih krvnih sudova.

Šta ove promene na kraju znače za kratkoročnu funkciju imunog sistema nije jasno, ali istraživači imaju nekoliko ideja.

„[Opiorfin] može povećati dotok krvi u mišiće tokom režima vežbanja kako bi poboljšao isporuku kiseonika i hranljivih materija“, piše tim u svom radu.

„Mi pretpostavljamo da bi smanjenje inflamatornih molekula koje smo primetili u pljuvački nakon vežbanja moglo predstavljati adaptivni mehanizam za poboljšanje razmene gasova kao odgovor na veću ćelijsku potražnju za kiseonikom.“

Došlo je i do promene u oralnom mikrobiomu učesnika. Naučnici sumnjaju da je to zbog povećanja antimikrobnih peptida pronađenih u ustima vatrogasaca nakon njihove intenzivne aktivnosti, verovatno da bi se nadoknadila supresija imuniteta, iako je ovaj zaključak sporan.

„Međutim, ovo povećanje antimikrobnih peptida nije imalo uticaja na inhibiciju rasta E. coli“, objašnjavaju Nakajasu i kolege, „što sugeriše ograničen kapacitet antimikrobnih peptida u usnoj duplji za zaštitu od infekcija domaćina“.

Međutim, drugi naučnici tvrde da neke od uočenih promena možda nisu pokazatelji supresije imuniteta, već „pojačanog stanja imunološkog nadzora i imunološke regulacije“.

Dok je poređenje unutar ispitanika smanjilo uticaj njihove male veličine uzorka, vatrogasci doživljavaju jedinstvenu izloženost zagađivačima tokom požara, što takođe može promeniti njihove imunološke reakcije. Štaviše, ova studija je razmatrala samo zdrave i aktivne muškarce, upozoravaju istraživači, pa su potrebna dalja istraživanja u široj zajednici da bi se potvrdili njihovi nalazi.

Međutim, uzimajući u obzir prethodne studije, „postoje dokazi koji podržavaju vezu između fizičkih zahteva i veće incidence respiratornih infekcija“, zaključuju Nakajasu i tim.