Studija otkriva epigenetsku ranjivost akutne mijeloične leukemije

Studija otkriva epigenetsku ranjivost akutne mijeloične leukemije

Akutna mijeloična leukemija (AML) je agresivan rak krvi koji uzrokuje nekontrolisano nakupljanje belih krvnih zrnaca. Zbog loših ishoda ove bolesti, istraživači širom sveta su u potrazi za novim načinima lečenja AML, uz očuvanje normalnog razvoja krvi.

Istraživači na Medicinskom koledžu Bejlor i saradničke institucije izveštavaju u časopisu Cancer Research o novoj ranjivosti ovog karcinoma koji se može ciljati klasom eksperimentalnih lekova. Ovi lekovi ciljaju proteinski kompleks nazvan SVI/SNF, koji mnoge ćelije koriste da bi DNK učinile otvorenijom i pristupačnijom. Dostupnost DNK u velikoj meri utiče na ekspresiju gena tako što kontroliše ono što je poznato kao epigenetsko stanje ćelije.

Autori pokazuju da lekovi koji inhibiraju SVI/SNF izazivaju dubok terapeutski odgovor u AML ćelijskim linijama, životinjskim modelima i ljudskim AML uzorcima. Kod životinja, ova strategija je izazvala brzu regresiju raka u roku od nekoliko dana. Kada su autori uporedili svoje nalaze protiv AML ćelija sa normalnim krvnim ćelijama, otkrili su da lek koji cilja na SVI/SNF izaziva specifične promene u razvoju krvi. Međutim, ovi neželjeni efekti su se mogli upravljati i brzo su poništili nakon tretmana lekovima. Rezultati podržavaju dalja istraživanja o upotrebi ovog pristupa za AML.

„Naš projekat je imao za cilj da bolje razume ranjivost u AML-u koja bi se mogla iskoristiti za lečenje bolesti“, rekao je odgovarajući autor, dr H. Courtnei Hodges, docent molekularne i ćelijske biologije i član Dan L Duncan Comprehensive Cancer Center u Bejloru.

Tokom studije, naučnici su otkrili i važne mehanizme vezane za SVI/SNF. „Otkrili smo da AML ćelije otimaju program regulacije gena koji uključuje SVI/SNF i drugi protein koji se zove PU.1. Ovaj program se obično koristi za pravljenje zdravih belih krvnih zrnaca“, rekla je prva autorka Kortni Čejmbers, studentkinja u Hodges laboratoriji. .

„Zamislite DNK svake ćelije kao ogroman lavirint sa mnogo vrata iza kojih se nalaze geni koji sadrže uputstva o tome kako da se prave proteini“, objasnio je Hodžis. „Većina ovih vrata ne vodi do gena od interesa za krvnu ćeliju, tako da ovim ćelijama treba način da znaju koja vrata vode do specifičnih gena koji su im potrebni. Evo gde PU.1 igra ulogu.“

„Otkrili smo da PU.1 označava vrata koja vode do gena od interesa za određena krvna zrnca“, rekao je Čejmbers. „U slučaju AML ćelija, ove zastavice označavaju gene koji promovišu rast AML-a, koji se nazivaju onkogeni. PU.1 označava vrata, ali ne može da ih otvori, tako da dolazi SVI/SNF.“

SVI/SNF je proteinski kompleks koji posreduje pristup DNK. Nakon što PU.1 označi mesto od interesa, SVI/SNF ulazi i otvara ta vrata omogućavajući ekspresiju onkogena koji podržavaju AML. Tim je otkrio da neki AML uzorci mnogo više zavise od ovog mehanizma nego normalne krvne ćelije.

Važno je da su istraživači takođe otkrili da lekovi koji blokiraju sposobnost SVI/SNF da otvore vrata za aktivaciju gena u AML zaustavljaju rast tumora ometajući ekspresiju ovih onkogena.

„Bilo je veoma uzbudljivo videti koliko su SVI/SNF inhibitori efikasni u lečenju AML na životinjskim modelima“, rekao je Čejmbers. „Efekat je bio mnogo dublji nego što smo očekivali.

„AML je obično veoma teško lečiti. Brza regresija tumora koju smo videli kao odgovor na SVI/SNF inhibitore ohrabrila nas je da nastavimo istraživanje sličnih ranjivosti AML-a i drugih karcinoma“, rekao je Hodges.