Studija otkriva da RSV može izbeći vakcine brzom mutacijom

Studija otkriva da RSV može izbeći vakcine brzom mutacijom

Za većinu ljudi, respiratorni sincicijski virus (RSV) je opasan otprilike kao i obična prehlada. Ali za decu mlađu od šest meseci, kao i za ljude čija je imunološka odbrana oslabljena godinama, bolešću, hemoterapijom ili transplantacijom, RSV može biti fatalan.

Prošle zime neuobičajen skok u RSV infekcijama ispunio je odeljenja dečijih bolnica širom zemlje. Na sreću, nekoliko vakcina protiv RSV-a je u završnoj fazi kliničkog testiranja, a dve su preporučene za upotrebu kod starijih osoba od strane savetodavnog panela američke Uprave za hranu i lekove.

Prema dr Suman Dasu, vanredni profesor medicine na Odeljenju za infektivne bolesti Medicinskog centra Univerziteta Vanderbilt, to možda neće rešiti problem.

U radu objavljenom u časopisu Virus Evolution, Das i njegove kolege u Buenos Ajresu, u Argentini, zaključili su da sposobnost RSV-a da brzo mutira kako bi izbegao otkrivanje od strane imunološkog sistema tela čini ga izazovnijim za dizajniranje i razvoj vakcina koje mogu da spreče njegovo širenje.

„Kada vakcina dođe, ovo je početak, a ne kraj“, rekao je Das. „Ako imamo vakcinu, virus će se brže razvijati. Ista stvar se desila i sa COVID-19. Moramo da razumemo kakva se mutacija dešava i da li će (to) uticati na efikasnost vakcina.“

Dasova laboratorija je među svetskim liderima u sekvenciranju RSV genoma. Cilj je bolje razumeti raznolikost, ili promene u virusnom genetskom kodu koje proizvode različite sojeve virusa.

Izveštaj o raznolikosti RSV-a, čiji su koautor dr Marijana Viegas, i kolege iz dečje bolnice R. Gutijerez u Buenos Ajresu, detaljno opisuje kako je postojanost dominantnog soja RSV u glavnom gradu Argentine omogućila da 2017. iznenadna pojava i uspešno širenje ranije neprepoznatog soja.

Ista stvar se desila i sa SARS-CoV-2, koji izaziva COVID-19. Kada je delta bila dominantni soj virusa, većina ljudi je razvila imunitet na njega. Ali kada se pojavio novi soj nazvan omikron, njihov imuni sistem nije bio pripremljen da ga prepozna.

„Kada nam nedostaje imuni odgovor na nešto novo što dolazi“, rekao je Das, „podesnije je da se širi“. Raznolikost, odnosno njen nedostatak, može biti signal da je novi soj virusa na putu. „Ako već gledamo druge genotipove“, rekao je, „možda će jedan od njih doći kod nas.“

Drugi rad, objavljen 23. februara u Journal of Virologi, proširuje zajednički rad Dasa, Stokes Peeblesa, MD, John Murrai profesor medicine, i Tina Hartert, MD, MPH, Lulu H. Oven profesor medicine, direktor Centra za istraživanje astme i potpredsednika VUMC-a za translaciona istraživanja, i kolega sa Instituta J. Craig Venter u Rokvilu, Merilend, i Medicinskog fakulteta Univerziteta Emori u Atlanti koji su dokumentovali povećanu ozbiljnost RSV infekcija kod muških beba i vezu između RSV i astma. Sadašnja studija je otkrila povećanu učestalost infekcije određenim sojem RSV-a kod muških beba povezanih sa prisustvom bakterijskih infekcija u nosu koje se istovremeno javljaju.

„Razumevanje kako različiti genotipovi RSV i faktori domaćina doprinose ozbiljnosti bolesti je od vitalnog značaja za stvaranje efikasne vakcine“, zaključili su istraživači. Takođe može pomoći da se identifikuju oni sa najvećim rizikom koji se prvo moraju vakcinisati.

Programi nadzora i sekvenciranja stoga postaju kritični da bi se osiguralo da su vakcine protiv RSV efikasne. „Možemo da pratimo odakle dolaze nove varijante“, rekao je Das, a ako vakcine za koje se očekuje da će biti odobrene kasnije ove godine ih ne pokriju, mogu se ažurirati.

„Moramo da znamo gde se virus razvija i kako vakcine pokreću evoluciju“, dodao je on. „Želimo da budemo ispred igre.

Više informacija: Stephanie Goia i saradnici, Evoluciona dinamika respiratornog sincicijalnog virusa u Buenos Airesu: Raznovrsnost virusa, migracija i zamena podgrupa, Virus Evolution (2023). DOI: 10.1093/ve/vead006

Ii Tan i saradnici, Uticaj pola na učestalost infekcije genotipom respiratornog sincicijalnog virusa i mikrobiom nazofarinksa, Journal of Virologi (2023). DOI: 10.1128/jvi.01472-22

Istražite dalje