Mozak različito reaguje na dodir u zavisnosti od konteksta

Mozak različito reaguje na dodir u zavisnosti od konteksta

Dodir druge osobe može povećati nivo hormona oksitocina za „dobar osećaj“. Ali kontekst je zaista bitan. Situacija utiče na nivoe oksitocina ne samo u ovom trenutku, već i kasnije, kao što pokazuju istraživači sa Univerziteta Linkoping i Univerziteta Skovde u Švedskoj. Njihova studija objavljena je u časopisu eLife.

Zagrljaj roditelja, topla ruka na vašem ramenu ili milovanje romantičnog partnera primeri su kako dodir može ojačati društvene veze među ljudima i uticati na emocije. Ali iako dodir i čulo dodira imaju veoma važnu funkciju, još uvek nedostaje znanje o tome kako to zapravo funkcioniše.

Studije na životinjama pokazale su da je hormon oksitocin povezan sa dodirom i društvenim vezama. Međutim, mnoga pitanja ostaju neodgovorena kada je u pitanju uloga oksitocina u ljudskim društvenim interakcijama i kako ovaj hormon može uticati i na koji mozak utiče. Da bi ovo detaljnije proučili, istraživači su ispitali šta se dešava u telu kada osetimo mekan dodir.

„Videli smo da je na reakciju tela oksitocinom na dodir uticala situacija: šta se desilo nekoliko trenutaka ranije i sa kim se interakcija odvija. Hormon ne funkcioniše kao dugme za uključivanje/isključivanje, već više kao prekidač za prigušivanje, “, kaže Indija Morison, viši vanredni profesor na Odeljenju za biomedicinske i kliničke nauke na Univerzitetu Linkoping.

U studiji objavljenoj u eLife-u učestvovale su 42 žene. Pravi eksperiment se sastojao od toga da je ženi muški partner rukom milovao ruku, dok je aktivnost njenog mozga praćena funkcionalnom magnetnom rezonancom, fMRI.

Eksperiment je takođe uključivao višekratno uzimanje krvnih testova da bi se videlo da li se nivoi oksitocina u krvi žene menjaju tokom vremena. Kombinovanje različitih merenja omogućilo je istraživačima da ispitaju da li su nivoi hormona povezani sa moždanom aktivnošću.

Merenja iz društvene interakcije između žene i njenog partnera upoređena su sa onim što se dogodilo kada je umesto toga nepoznati, neugroženi muškarac dodirnuo njenu ruku na isti način. U polovini eksperimenata njen partner je prvi mazio ruku, a u drugoj polovini je to bio stranac. Žene koje su učestvovale bile su obaveštene ko ih miluje po ruci.

„Naše osnovno pitanje je bilo da li će nivoi oksitocina biti veći kada je ženi partner dodirne ruku nego kada je to uradio stranac. Odgovor je bio da, ali samo kada je njen partner prvi pomiluje ruku“, kaže Indija Morison.

Istraživači su otkrili da kada je njen partner bio prvi, nivoi oksitocina kod žena su se povećali tokom društvene interakcije, zatim opali, da bi se ponovo povećali kada je stranac uradio istu stvar. Međutim, kada ju je stranac prvi dodirnuo, nije bilo promene u nivou oksitocina. A kada ju je partner tada pomilovao po ruci, došlo je samo do blagog povećanja. Promene u nivou oksitocina bile su povezane sa aktivnošću u delovima mozga važnim za kontekstualizaciju događaja.

Oksitocin se oslobađa u različitim situacijama i ima nekoliko funkcija u telu.

„Možda bi bilo dobro imati na umu da je kontekst bitan, na primer kada se daje sintetički oksitocin u obliku spreja za nos kao deo lečenja stanja koja utiču na raspoloženje“, kaže Indija Morison.