Studija nudi nove uvide u to kako imune ćelije prepoznaju svoje neprijatelje

Studija nudi nove uvide u to kako imune ćelije prepoznaju svoje neprijatelje

Da bi imune ćelije radile svoj posao, moraju da znaju protiv koga treba da usmere napad. Istraživački timovi na Univerzitetu u Vircburgu identifikovali su nove detalje u ovom procesu.

Koliko god njihovo ime bilo komplikovano, one su važne za ljudski organizam u borbi protiv patogena i raka: Vγ9Vδ2 T ćelije su deo imunog sistema i, kao podgrupa belih krvnih zrnaca, bore se protiv tumorskih ćelija i ćelija inficiranih patogenima. Svoje potencijalne žrtve prepoznaju po izmenjenom ćelijskom metabolizmu.

Istraživački timovi sa Univerziteta u Vircburgu i Univerzitetske bolnice u Vircburgu, zajedno sa grupama u Hamburgu, Frajburgu, Velikoj Britaniji i SAD, sada su stekli novi uvid u to kako ove ćelije uspevaju da gledaju unutar ćelije. Thomas Herrmann, profesor imunogenetike na Institutu za virusologiju i imunobiologiju i njegov kolega dr Mohindar Karunakaran sa Julius-Makimilians-Universitat Vurzburg (JMU), bili su odgovorni za studiju objavljenu u časopisu Nature Communications.

„Oko jedan do pet procenata limfocita, podgrupe belih krvnih zrnaca u ljudskom telu, su takozvane Vγ9Vδ2 T ćelije. Međutim, one se masovno umnožavaju pod određenim okolnostima“, kaže Tomas Herman, objašnjavajući pozadinu istraživačkog projekta.

„Određene okolnosti“ u ovom slučaju znače da se T ćelije susreću sa takozvanim fosfoantigenima, metaboličkim produktima patogena, koji se takođe mogu spontano akumulirati u ćelijama tumora ili nakon terapije raka na bazi lekova. „Vγ9Vδ2 T ćelije su stoga ključne za kontrolu infekcija i tumora“, objašnjava Herrmann.

Kako su naučnici otkrili, fosfoantigeni se vezuju za posebnu grupu molekula unutar ćelije, takozvane BTN3A1 molekule, sa kojima zatim formiraju molekularne komplekse. „Ove komplekse prepoznaju receptori na površini Vγ9Vδ2 T ćelija, što daje ćeliji signal da ubije“, kaže imunogenetičar. Međutim, ispostavilo se da su rođaci molekula BTN3A1 koji ne vezuju fosfoantigene takođe potrebni za pokretanje ovih signala.

Koje oblasti uključenih molekula reaguju jedna na drugu, a koje oblasti nisu neophodne za ovo: Istraživačke grupe su sada identifikovale dodatne detalje o tome.

„Ovi nalazi mogu poboljšati kliničku upotrebu Vγ9Vδ2 T ćelija u borbi protiv tumora“, objašnjava Herrmann. Na osnovu toga, moguće je, na primer, razviti lekove koji jačaju ovu interakciju. Međutim, i dalje su potrebne dalje analize interakcije između BTN molekula i receptora Vγ9Vδ2 T ćelija.

Međutim, BTN molekuli su zanimljivi i sa druge tačke gledišta. „Neki oblici molekula BTN3 sprečavaju da se ljudske ćelije inficiraju virusom ptičjeg gripa, na primer“, kaže Herman. A molekul BTN3A1 potiskuje borbu protiv tumora takozvanim konvencionalnim T limfocitima.

U budućim studijama, naučnici sada žele da istraže da li su ove različite funkcije posredovane istim oblastima BTN molekula i da li se određena svojstva ovih molekula mogu posebno poboljšati ili potisnuti.