Studija na mišu izoluje neurone odgovorne za izazivanje kijanja i kašlja

Studija na mišu izoluje neurone odgovorne za izazivanje kijanja i kašlja

Tim medicinskih istraživača iz Centra za bolove Univerziteta Vašington u Sent Luisu, u saradnji sa kolegama sa Tehnološkog instituta Džordžije, izolovao je neurone u disajnim putevima miševa koji izazivaju kijanje i kašalj.

U svojoj studiji, objavljenoj u časopisu otvorenog pristupa Cell, grupa je eksperimentisala sa aktivacijom jonskih kanala kod miševa koji su napravljeni da kijaju i/ili kašlju i koristila nalaze da izoluju uključene neurone.

Prethodno istraživanje je dovelo do kategorizacije neurona u disajnim putevima miša na osnovu jonskih kanala na površini ćelija. U ovoj novoj studiji, istraživači su koristili ove informacije za traženje određenih neurona koji su uključeni u izazivanje kihanja i/ili kašlja – proces koji je uključivao izlaganje jonskih kanala različitim jedinjenjima da bi videli kako će reagovati.

Istraživači su pronašli jedinjenje pod nazivom BAM 8-22 koje je nateralo miševe da kijaju. Prethodno istraživanje je već pokazalo da jedinjenje aktivira jonski kanal MrgprC11. Ovo je navelo istraživački tim da posumnja da su neuroni koji nose MrgprC11 kanale ti koji izazivaju kijanje.

Da bi potvrdili, uklonili su ove neurone iz disajnih puteva test miševa i zatim ih zarazili virusom gripa. Tim je otkrio da su se miševi razboleli, ali nisu kijali – snažan znak da su pronašli prave neurone.

Tim je sledio približno isti pristup da identifikuje neurone kod miševa odgovornih za izazivanje kašlja. Pronašli su nekoliko u dušniku koji izražavaju hemikaliju za koju se zna da je signalizator. Još jednom, njihovo uklanjanje uklonilo je okidač za kašalj.

Tim je već preusmerio svoju pažnju – žele da znaju više o redosledu događaja koji sledi kada se aktiviraju neuroni kijanja ili kašlja. Takođe planiraju da otkriju da li slični tipovi neurona deluju kod ljudi.

Oni primećuju da su prethodna istraživanja pokazala da senzorne informacije kod većine životinja obično uključuju obradu više pokretača od onih pronađenih; stoga će verovatno biti otkriveno još. Učenje više o takvim okidačima, primećuju, moglo bi pomoći u razvoju efikasnijih lekova za simptome.