Ljudi sa gojaznošću troše manje energije tokom dana

Ljudi sa gojaznošću troše manje energije tokom dana

Težina utiče na to kako i kada tela sagorevaju energiju, pokazuju nova istraživanja.

Studija objavljena u časopisu Gojaznost pokazala je da ljudi koji imaju zdravu težinu troše više energije tokom dana, kada je većina ljudi aktivna i jede, dok oni koji imaju gojaznost troše više energije tokom noći, kada većina ljudi spava. . Studija je takođe otkrila da tokom dana oni sa gojaznošću imaju više nivoe hormona insulina – znak da telo više radi na korišćenju glukoze, šećera prepunog energije.

Bilo je iznenađujuće saznati koliko se dramatično razlikovalo vreme kada naša tela sagorevaju energiju kod onih sa gojaznošću“, rekao je prvi autor studije, dr Andrev McHill, docent na OHSU School of Nursing i Oregon Institute of Nauke o zdravlju rada u OHSU. „Međutim, nismo sigurni zašto. Sagorevanje manje energije tokom dana može doprineti gojaznosti, ili može biti rezultat gojaznosti.“

Gojaznost se definiše kao indeks telesne mase ili BMI od 30 ili više. Prekomerna težina ili gojaznost povećavaju rizik od zdravstvenih stanja kao što su visok krvni pritisak i dijabetes tipa 2.

Raspored i vreme kada ljudi spavaju, jedu i vežbaju takođe mogu uticati na zdravlje, bilo da dopunjuju ili idu protiv prirodnih, dnevnih ritmova tela. Svaka 24 sata ljudi doživljavaju brojne promene koje pokreće unutrašnji sat ljudskog tela. Ove promene se obično dešavaju u određeno doba dana kako bi najbolje zadovoljile potrebe tela u bilo kom trenutku.

McHill i stariji autor studije, dr Steven A. Shea, direktor Oregon instituta za nauke o zdravlju rada pri OHSU, fokusiraju svoje istraživanje na to kako cirkadijalni ritmovi i san utiču na ljudsko telo. McHill vodi OHSU laboratoriju za spavanje, hronobiologiju i zdravlje.

Dok su prethodna istraživanja sugerisala da neusklađenost cirkadijanskog ritma utiče na metabolizam energije i regulaciju glukoze, te studije su uglavnom uključivale učesnike koji imaju zdravu težinu. Da bi ovo dalje istražili, McHill, Shea i kolege su organizovali studiju koja je uključivala ljude različitih veličina tela.

Ukupno 30 ljudi dobrovoljno se prijavilo da učestvuje u studiji, koja je uključivala učesnike koji su šest dana boravili u specijalno dizajniranoj laboratoriji za istraživanje cirkadijana. Studija je pratila rigorozni cirkadijalni istraživački protokol koji uključuje raspored osmišljen tako da učesnici budu budni i spavaju u različito vreme tokom svakog dana.

Nakon svakog perioda spavanja, dobrovoljci su se probudili da jedu i učestvuju u raznim testovima preostalo vreme svakog dana. U jednom testu učesnici su vežbali dok su nosili masku koja je bila povezana sa mašinom koja se zove indirektni kalorimetar, koji meri izdahnuti ugljen-dioksid i pomaže u proceni potrošnje energije. Uzorci krvi su takođe sakupljeni da bi se izmerili nivoi glukoze kao odgovor na identičan obrok dat tokom svakog dana.

Zatim, istraživački tim planira da istraži navike u ishrani i glad kod ljudi koji su gojazni, kao i onih koji imaju zdravu težinu. Ta nova studija će takođe pratiti studiju iz 2013., koju je vodio Shea, a koja je otkrila da cirkadijalni satovi prirodno povećavaju želju za hranom noću.