Studija ispituje šta pokreće dobra dela

Studija ispituje šta pokreće dobra dela

Svakog dana se suočavamo sa nizom prilika da uradimo pravu stvar. Ponekad iskoristimo te trenutke; u drugim prilikama, ne radimo. Dakle, zašto donosimo ove izbore i šta neke ljude tera da zauzmu moralno visoko mesto?

Džesi San, docent psiholoških nauka i nauka o mozgu u oblasti umetnosti i nauke na Vašingtonskom univerzitetu u Sent Luisu, istražila je motivaciju moralnog ponašanja u studiji objavljenoj u Journal of Personality.

Za studiju, 952 osobe su odgovorile na upitnike o promenama koje žele da naprave u svom životu kako bi postali moralno bolji.

Ovde Sun govori o svojim otkrićima i iznenađujućim razlozima zašto se neki ljudi trude da budu dobri.

Moral znači različite stvari za različite ljude, ali postoji nekoliko koncepata oko kojih se generalno možemo složiti. U našoj studiji, najčešći moralni cilj je bio da budemo saosećajniji. Kao što je jedan ispitanik rekao, želeli bi da „praktikuju više ljubaznosti prema drugima u svakodnevnom životu“. Učesnici su takođe cenili koncepte savesnosti (uključujući odgovornost i samokontrolu), poštenja, otvorenog uma, pravičnosti i lojalnosti.

Kada razmišljamo o moralu, često razmišljamo o ličnom žrtvovanju za veće dobro. Ali u ovoj studiji smo otkrili da je skoro polovina ispitanika izjavila da je najviše motivisana da postanu moralniji zbog sebe. Šesnaest procenata je reklo da su najviše motivisani da postanu moralniji zarad svoje uže porodice, a manje učesnika je reklo da najviše želi da koristi prijateljima, poznanicima i ljudima uopšte.

Štaviše, mnogi ljudi veruju da bi moralnije ponašanje — na primer, saosećajniji, promišljeniji, otvorenijeg uma — poboljšalo njihovo sopstveno blagostanje. Što su više verovali da će njihova željena moralna promena imati pozitivne posledice po njih same, to su više prijavljivali da su motivisani da naprave tu promenu. Ukratko, mnogi ljudi su motivisani da postanu moralniji iz sebičnih razloga. To je bio najiznenađujući nalaz u našoj studiji.

Ali ljudi vide i neke nedostatke morala. Zanimljivo je da su ispitanici generalno očekivali manje koristi za sebe i druge ako su bili iskreni. Možete zamisliti da neki ljudi redovno govore bele laži da bi sačuvali tuđa osećanja, i verovali su da bi bilo štetno ako bi bili iskreni.

Ako postoji nešto što znamo iz psihologije, to je da je promena teška – čak i ako mislimo da će dugoročno biti dobra za nas. Čak i ako je korisno biti moralniji u apsolutnom smislu, može doći do relativnih kompromisa kada se razmatraju druge promene koje biste mogli da napravite.

Naša studija je otkrila da su ljudi posebno zainteresovani za poboljšanje pozitivnih osobina. Oni vide potencijalnu vrednost u tome da budu pravedniji i saosećajniji, na primer. U manjoj meri, oni su takođe voljni da razmotre smanjenje svojih negativnih tendencija, kao što je da ne budu toliko osuđujući ili argumentovani.

Većina ljudi veruje da su u osnovi dobri i pristojni, ali takođe imaju tendenciju da sebi daju previše zasluga. U prethodnim studijama, moje kolege i ja smo pitali ljude o stvarima koje bi želeli da poboljšaju kod sebe. Ljudi često kažu da bi želeli da budu manje anksiozni, produktivniji ili aktivniji, ali je manje verovatno da će reći da bi voleli da budu pažljiviji, iskreniji ili saosećajniji.

Obično, ako ljudi znaju da imaju problem sa nečim, žele to da poprave. Ako su izuzetno introvertni, obično žele da se osećaju ugodnije u društvenim situacijama. Ali ako neko kaže da nije naročito pošten, skroman ili saosećajan, obično nije posebno primoran da poboljša te aspekte svog života. Moral jednostavno nije veliki prioritet za većinu ljudi.