Studija identifikuje disparitete u vezi sa rakom prostate između domorodačkih i neautohtonih muškaraca

Studija identifikuje disparitete u vezi sa rakom prostate između domorodačkih i neautohtonih muškaraca

Autohtoni narodi u Kanadi imaju višu stopu bolesti i kraći životni vek od neautohtonih Kanađana. Nova studija otkriva da domorodačkim muškarcima u zemlji koji imaju rak prostate dijagnostikovani su napredniji i agresivniji tumori od njihovih neautohtonih kolega. Nalazi su objavljeni u Cancer.

Da bi se identifikovale razlike u skriningu raka prostate, dijagnozama, upravljanju i ishodima između domorodačkih i neautohtonih muškaraca u Kanadi, tim koji je predvodio dr Adam Kinnaird sa Univerziteta Alberta, ispitao je podatke o 1.444.974 muškaraca koji su bili su testirani na rak prostate 2014–2022 i upisani u Inicijativu za istraživanje raka prostate u Alberti.

Kada su ispitali stope testiranja po poštanskim brojevima, istraživači su otkrili da je manja verovatnoća da će muškarci u autohtonim zajednicama imati testove na prostata-specifični antigen (PSA) za otkrivanje raka prostate nego muškarci izvan urođeničkih zajednica (32 prema 46 testova na PSA na 100 muškaraca starosti). 50–70 godina u roku od jedne godine).

Takođe, među 6.049 muškaraca kojima je dijagnostikovan rak prostate, domorodački muškarci su češće imali nivoe PSA ≥10 ng/mL (48% naspram 30%), stadijum II ili viši rak (65% naspram 47%) i tumore visokog stepena. (79% naspram 64%) nego muškarci koji nisu starosedeoci. Pored toga, tokom srednjeg praćenja od 3,3 godine, pacijenti domorodačkog stanovništva imali su 2,3 puta veću verovatnoću da će doživeti širenje raka ili metastaze nego pacijenti koji nisu autohtoni.

„Ono što je kritično u vezi sa ovim jeste da ovi rezultati dolaze iz javno finansiranog univerzalnog sistema zdravstvene zaštite u kojem svi ljudi treba da imaju jednak pristup nezi“, rekao je dr Kinerd. „Nalazi su značajni jer identifikuju autohtone muškarce kao populaciju izloženu riziku od agresivnijeg raka prostate i potencijalno lošijeg preživljavanja. Ključne infrastrukturne promene, uključujući bolji pristup lekarima primarne zdravstvene zaštite, mogu pomoći da se poboljša skrining raka prostate i identifikuju muškarci ranije, i izlečivi, stadijumi bolesti.“